Okupili smo se ovdje da utemeljimo društvo za sve one koji žele slijediti put i metodu Baal HaSulama, put uzdizanja na razinu čovjeka, umjesto da ostanu poput zvjeri, kao što rekoše mudraci  (Yevamot, 61a) o stihu:  „I vi, Moje ovce, ovce Mog pašnjaka, ljudi ste.“ A Rashbi je rekao: „Vas se naziva 'ljudima', a idolopoklonike se ne naziva 'ljudima'.“

Radi razumijevanja čovjekovih zasluga, uvodimo riječi naših mudraca (Berachot, 6b) o stihu: „Čujmo svemu završnu riječ: boj se Boga i izvršavaj Njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek“ (Propovjednik, 12:13). Gemara postavlja pitanje:  „Što je 'jer – to je sav čovjek'?“. Rabbi Elazar je rekao: „Stvoritelj reče, 'čitav je svijet stvoren samo radi toga.' To znači da je čitav svijet stvoren radi straha od Boga.“

Međutim, moramo razumjeti što strah od Boga jest, budući da je to razlog stvaranja svijeta. Iz riječi mudraca učimo da je svrha stvaranja činiti dobro Njegovim stvorenjima. To znači da je Stvoritelj htio ispuniti stvorenja užitkom kako bi pronašla sreću na svijetu. Naši mudri rekoše o stihu „jer –to je sav čovjek“, da je svrha stvaranja strah od Boga.

No prema onome što je objašnjeno u članku Matan Torah (Primanje Tore), razlog zbog kojeg stvorenja ne primaju ispunjenje i užitak, iako je to svrha stvaranja, jest nejednakost forme između Stvoritelja i stvorenja. Stvoritelj je davatelj, a stvorenja su primatelji. No postoji pravilo da su grane slične korijenu iz kojega su iznikle.

I budući da ne postoji svojstvo primanja u našem korijenu, jer Stvoritelju ništa ne nedostaje i On nema potrebu primiti da bi zadovoljio svoju želju, čovjek osjeća neugodu kada se nađe u ulozi primatelja. Zbog toga se svaka osoba srami jesti kruh srama.

Da bi se to ispravilo, svijet je morao biti stvoren. Olam (svijet) znači he'elem (skrivenost), odnosno, da užitak i ispunjenje moraju biti skriveni. Zašto je to tako? Odgovor je, zbog straha. Drugim riječima, to je zato da bi se čovjek bojao koristiti svoje posude primanja, zvane „samoljublje“. To znači da se osoba treba spriječiti da primi užitke zbog toga što žudi za njima i treba smoći snage da nadvlada žudnju za objektom svoje želje.

Umjesto toga, osoba treba primiti one užitke koji čine zadovoljstvo Stvoritelju. To znači da će stvorenje htjeti davati Stvoritelju i bojat će se Stvoritelja i primanja za sebe, jer primanje užitka – kada osoba prima radi vlastite dobrobiti – onemogućuje osobi da se priljubi uz Stvoritelja.

Stoga, kada čovjek izvrši jednu Stvoriteljevu mitzvu (zapovijed), njegov cilj pritom treba biti da mu mitzva donese čiste misli, da izvrši čin davanja Stvoritelju izvršavajući Božje zapovijedi. Kao što rekoše mudraci: „Rabbi Hanania Ben Akashia reče: 'Stvoritelj je želio pročistiti Izrael, stoga im dade obilje Tore i mitzvot (množina od mitzva, op. prev.).“

Zbog toga se okupismo ovdje – da osnujemo društvo u kojem će svatko od nas slijediti duh davanja Stvoritelju. A da bismo stekli davanje prema Stvoritelju, moramo početi s davanjem prema čovjeku, što nazivamo „ljubav prema drugima“.

Ljubav prema drugima može proizaći samo iz samoponištavanja. Stoga, s jedne strane, svaka osoba treba osjećati svoju niskost, a s druge strane, biti ponosna što nam je Stvoritelj pružio priliku da budemo dijelom društva u kojem svatko od nas ima samo jedan cilj: da Božansko bude među nama.

Iako još uvijek nismo postigli taj cilj, imamo želju postići ga. I to, također, trebamo cijeniti jer, iako smo na početku puta, nadamo se postignuću tog uzvišenog cilja.