“I neki ga čovjek nađe, i gle, lutao je po polju. I čovjek ga upita: ‘Što tražiš?’ A ovaj odgovori: ‘Tražim svoju braću. Reci mi molim te, gdje napasaju stado?” (Knjiga postanka, 37).

Čovjek koji “luta poljem” odnosi se na mjesto s kojega treba izbiti usjev polja koji održava svijet. A radovi na polju su brazda, sjetva i žetva. O tome je rečeno: “Oni koji zasijaše u suzama, žeti će u radosti”, što se naziva “poljem koje je Gospodin blagoslovio”.

Baal HaTurim objasnio je da se lutanje poljem odnosi na onoga koji zastrani s puta razuma, koji ne zna pravi put koji vodi do mjesta koje mora doseći, poput “magarca koji luta poljem”. I dolazi do stanja u kojem misli da nikada neće postići cilj kojega bi trebao postići.

“I čovjek ga pita: Što tražiš?”, dakle, ‘Kako ti mogu pomoći?’ “A ovaj odgovori: ‘Tražim svoju braću.” Bivajući zajedno sa svojom braćom, to jest, bivajući u grupi u kojoj postoji ljubav prijatelja, moći ću se uspeti stazom koja vodi do kuće Božje.

Ta se staza naziva “put davanja”, i taj je put protivan našoj prirodi. Da bismo to mogli postići, nema drugog načina osim ljubavi prema prijateljima, u čemu svatko može pomoći svom prijatelju.

“I čovjek reče: ‘Odavde su otišli”. I Rashi tumači da su otišli iz bratstva, dakle više se ne žele vezati za tebe. To je na kraju uzrokovalo izraelski izgon u Egipat. A da bi se izbavili iz Egipta, na sebe moramo uzeti ulazak u grupu koja mora biti u prijateljskoj ljubavi, pa ćemo time biti nagrađeni izlaskom iz Egipta i primanjem Tore.