Objavljeno 12. prosinca 2010.

Svi smo mi posljedica Svjetlosti i stoga je moramo doseći. Sve naše najjače želje, molitve i žudnje usmjerene su prema Svjetlosti.

Podsvjesno želimo samo Nju i cijeli smo život, zapravo, u potrazi za Njom. Sva druga ispunjenja i izvori užitka kao što su hrana, odjeća, novi automobili i sve ostalo potječu od Svjetlosti! Mi ih samo percipiramo u određenom obliku, kao određene vrste užitka  poput automobila, djeteta, obitelji, topline, odmora, prekrasnog pejsaža itd. Međutim, u stvarnosti, postoji samo Svjetlost, koja oslikava sve te objekte za mene i osjećam samo Nju.

Zato će ljudi postupno prestati biti zainteresirani za sve te stvari i umjesto toga će pokušati pronaći njihov izvor: samu Svjetlost, a ne njezine derivate. Više neću željeti određeni automobil jer što mi on, zapravo, daje? Daje mi užitak. Ipak, u stvarnosti, želim primiti taj užitak u njegovom ˝čistom obliku˝, bez samoga automobila. Zašto trebam taj komad metala? Naposlijetku, zadovoljava me samo kad ga vozim jer kad ga ne vozim, nema užitka. Stoga, kada se umorim od vožnje, samo stoji ispred kuće. No ja sam još uvijek u potrazi za užitkom!

Dok smo prolazili kroz našu povijesnu evoluciju konstantno smo težili pronaći stvari i ˝trendove˝ koji su bili suptilniji i nedostižniji. Zbog toga sve u svijetu danas poprima manju veličinu; kvantiteta postaje kvaliteta. Mi smo isti: umjesto istraživanja korporealnog svijeta, počinjemo težiti za duhovnim postignućem.

Ljudi to još uvijek ne shvaćaju, no broj samoubojstava i terorističkih činova, porast zlouporabe droge i stope razvoda, sve su to indikatori čovjekovog ogromnog nedostatka  ispunjenja. Toliko je velik da je čovjek zapravo u nemogućnosti ispuniti ga tijekom svog života. I to je pokazatelj čovjekove potrebe za samom Svjetlošću, a ne za svim drugim supstitutima koje Svjetlost može oslikati u nama.

Objavljeno 12. prosinca 2010.

Pitanje: Želim vidjeti čitav svijet budan i svjestan. Kako da to postignem?

Odgovor: Ne možete izaći van granica onoga što zajednički sustav korekcije duša otkriva u današnje vrijeme. A otkriva puno toga. Pitanje je: u kojoj mjeri možemo utjecati na njega?

Svijet još ne osjeća potrebu za kabalom jer ne može povezati ono što se događa s vlastitim ispravljanjem. Čovjek to jednostavno ne želi. Kad mi se dogodi nešto loše, tražim koga ću okriviti i to nikada nisam ja sam. To je prirodno za egoizam, stoga uvijek okrećemo leđa ispravljanju.

U takvim okolnostima, moramo učiniti sve što je u našoj moći. Ono što ne možemo, trebamo barem pripremiti put koji će sljedeća generacija moći slijediti. Mjesto rada dano vam je od Stvoritelja, a s Njim nema prepirke.

Svijet se budi, ali ne brzinom kojom bismo mi htjeli. Stvoritelj ima druge planove. Naposljetku, impresije koje bivaju utisnute u duše na evolucijskom putu moraju dosegnuti svoju dubinu. A za to treba vremena.

Mi bismo voljeli pojuriti naprijed; međutim, kad naučimo dizajn duše, shvatimo da između njezina dva stanja postoje milijuni akcija izvršenih u volji za primanjem (želji). Ponekad se računalo „smrzne“ na tridesetak sekundi i ne možete ništa osim čekati.

Opet, s vremenom proces se ubrzava. Ponekad je trebalo pola sata da skinete neki jednostavan program s interneta, a danas skidamo čitave filmove za pola minute. I opet, svakako trebamo biti strpljivi: previše je akcija koje se moraju manifestirati u kolektivnoj želji Shechine (Božanstvo).  Naša potreba za žurbom potječe od našeg neznanja o važnosti i nužnosti svake takve akcije.

Stoga, mi trebamo samo „stisnuti gas do daske“, odnosno dati svijetu koliko god možemo, bez obzira na odgovor. To ne ovisi o nama. Svijet ima svoj evolucijski tempo. Pogledajte silne napore koje je Baal HaSulam uložio, a tek 60-70 godina nakon njegovih očajničkih apela nešto se počelo mijenjati.

Mi ne vidimo čitav raspon egoizma koji se približava ispravljanju. Trebali bismo pomno rasporediti svoje malobrojne snage kako bismo ih iskoristili za diseminaciju s najvećom mogućom učinkovitosti. Ukoliko to ne učinimo, naše riječi neće doseći uši ljudi niti će posaditi išta u njihova srca.

Pričao sam o tome s Rabashem i nekim drugim kabalistima koje smo znali posjetiti. Vidio sam kako gore iznutra, ali su istovremeno bili strpljivi. Doista su bili „pod nabojem“, no što se može s djetetom koje se igra igračkama? Treba mu vremena da se razvije.

Stoga, moramo snažnije raditi iznutra, između sebe. Na taj način, moći ćemo probuditi cijeli svijet, kroz unutarnju mrežu duša, ljudi čak neće morati upaliti TV niti pohađati uvodne lekcije.

Usmjerite svu svoju želju ka izgradnji ispravne povezanosti unutar grupe, kako su i kabalisti prije činili. Što se tiče publike izvana, dajte im potrebno znanje u malim dozama u mjeri njihove spremnosti. Hranite ih malom žičicom, kako biste hranili i dijete.

Objavljeno 8. prosinca 2010.

Pitanje: Mogu shvatiti kako ljudi daju u materijalnom svijetu (mogu dobrovoljno pomoći ljudima), no ne mogu shvatiti kako netko može davati u duhovnom svijetu?

Odgovor: Ja, upravo suprotno, ne razumijem kako možete davati u materijalnom svijetu. Naposlijetku, uzrok svih vaših akcija leži u vašoj želji da se osjećate dobro; to se ne smatra davanjem.

U duhovnom svijetu, davati znači izdići se iznad svih egoističnih kalkulacija, iznad vlastitog ega i vlastitih želja. Kada se to dogodi, osoba stječe novu silu koja joj nedostaje. Takva sila omogućuje davanje bez ikakve reakcije vlastite želje.

Danas su sva vaša djela davanja utemeljena na sebičnoj kalkulaciji. Moramo sačuvati mir i okoliš, moramo pomoći bolesnima jer vas boli gledati njihove patnje ili zato što u slučaju da se, ne daj Bože, sutra razbolite, tada i vi možete dobiti pomoć. No to se ne naziva davanjem; to je obična egoistična kalkulacija.

Priroda nas je načinila od materijala koji treba ˝gorivo˝, baš kao motor. Ako želite da nešto dam ili učinim, morate me ˝natankati˝ jer u protivnom ne mogu napraviti niti jedan pokret.

U našem životu, takvo djelovanje karakterizira osobu kao davatelja, dobrog čovjeka s dobrim srcem. No duhovni test pokazuje da smo svi egoisti. Sve što činim u ovom svijetu sa svojom željom da budem ispunjen jednostavno je izvođenje akcija usmjerenih ka ispunjenju sebe samoga. Zato osjećam svijet i nas u njemu na isti način na koji ga svi osjećamo.

Međutim, u duhovnom svijetu, otkrivam kako mogu dati drugima, tj. kako početi osjećati želje drugih kao svoje vlastite. Radim da bih ispunio njihove želje i osjećam sve što je izvan mene. Upravo sada, ovdje u materijalnom svijetu, osjećam sve što je unutar mene, no u duhovnom svijetu, osjećam sve što je izvan mene, u tuđim željama. Ovo je moguće samo kada Viša Svjetlost stvori u meni svojstva davanja!

Stoga je zakon ˝ljubi bližnjega svoga poput sebe samoga˝  uvjet ili recept da bi se osjetilo sve što postoji izvan nas, znači, da bi se imalo duhovne osjećaje. Materijalni i duhovni svijet su samo dva načina percepcije stvarnosti: ili kroz upijanje ili kroz izlaženje izvan sebe samih u davanje.

Objavljeno 6. prosinca 2010.

Pitanje: Objasnili ste da tekst u Talmud Eser Sefirot i Knjizi Zohar opisuje sile povezanosti između nas. Možete li mi dati primjer te povezanosti?

Odgovor: Da ste u duhovnosti, otkrili biste sve o čemu čitate u knjizi. Otkrili biste sile povezanosti među nama, uključujući njihovu moć, karakter, način na koji djeluju i kako se zajednički ujedinjuju u mrežu koja nas povezuje.

Sudjelovali biste u mreži tih sila i njezinom radu, u iluminaciji Shechine. Vidjeli biste koliko ste sposobni aktivno sudjelovati, koliko toga možete dodati sebi. Dok biste čitali tekst, vidjeli biste kako se ta čitava mreža ponaša. Međutim, ako ne živite unutar duhovnog postignuća, nemoguće vam je to objasniti. Baal HaSulam piše u svojoj pjesmi: „Što god tvoje oči vidjele, ti ćeš vidjeti i nitko drugi.“

Dok god ne osjećate duhovnost, morate čitati te tekstove s nadom da će vam se otkriti. Kabalističke tekstove čitamo kao da imaju svojstvo segula (čudotvorno svojstvo), ne u obliku činjenica.

Primjera radi, recimo da sam slijep i slušam profesora fizike koji mi govori o optičkim zakonima. Kaže mi kako se zraka svjetlosti dijeli na nekoliko boja. Međutim, ja samo slušam o tome. Ne razumijem što mi govori, već samo čujem da takav fenomen postoji.

Na taj način mogu učiti čitavog života, bez da  ikad shvatim o čemu se govori. Međutim, ako uložim posebne napore i počnem osjećati fenomene o kojima slušam, tada oni postaju moj život. To se naziva „Okusi i vidi kako je Stvoritelj dobar.“ Morate to okusiti – primiti ta svjetla i osjetiti njihov okus.

Prava znanost kabale počinje tek nakon što ste iskusili tu senzaciju.

Objavljeno 5. prosinca 2010.

Pitanje: Što bismo zapravo trebali činiti da se suprotstavimo udarcima prirode kao što su trenutni požari na sjeveru Izraela?

Odgovor: Jedino što trebamo je zajednička namjera, jedinstvo naših misli. Trebamo naše prijatelje iz cijeloga svijeta da misle o tome kako će naše međusobno jedinstvo  pomoći u eliminaciji svih katastrofa u svijetu, uključujući stravičan požar koji je izbio u Izraelu.

Morate uključiti svoju osobnu molbu u zajedničku molbu za cijeli svijet i ujediniti sa svom svjetskom patnjom. Samo to funkcionira: ako mislite na sve, tada na kraju možete također dodati „nas“- ali ne sebe! Samo to može pomoći.

Nemoguće je suprotstaviti se krizi i katastrofama koristeći se starim metodama ako se nađete suočeni s Višom Svjetlošću koja djeluje protiv vas. Tek ćemo vidjeti kako će se vratiti financijska kriza, iako su je ljudi nastojali iskorijeniti koristeći se svim mogućim sredstvima. Ustvari, eksplodirat će puno jače nego prije. Isto će se dogoditi sa svim ostalim. Ne možemo se nositi sa svim ovim problemima koristeći uobičajene metode. Možemo ih samo privremeno potisnuti, no kasnije će se manifestirati puno snažnije.

Ispravljanje je moguće jedino zbližavanjem srca, samo kroz ujedinjenje. Svijet mora postati globalnim. Sila koja djeluje na nas odozgo okružuje nas, zatvarajući nas sa svih strana i postajući otkrivena kao jedna globalna sila. Stoga osjećamo kako čovječanstvo postaje kao jedan organizam u kojem su svi međusobno povezani.

Tek nam predstoji vidjeti kako će ove katastrofe prisiliti čovječanstvo da se ujedini. Sada će vatrogasci sa svih strana svijeta doći u Izrael da pomognu gasiti vatru, a sutra će se nešto drugo dogoditi na nekom drugom mjestu i cijeli svijet će pohrliti tamo, a potom će se negdje drugdje ponovno nešto dogoditi. Na taj način, kroz katastrofe, priroda će nas prisiliti da se ujedinimo i shvatimo da trebamo uzajamnu pomoć.

Priroda će postati toliko neprijateljska da nećemo imati vremena misliti na međusobne borbe. Ako joj se ne prilagodimo na ispravan način, Stvoritelj će nas prisiliti na to. Situacija će postati toliko ozbiljna da se niti jedna nacija neće moći samostalno boriti sa prirodnim katastrofama. Svi će si morati međusobno pomagati. I najednom, svi će shvatiti da moraju biti zajedno; u protivnom jednostavno nećemo preživjeti.

Svi će se ujediniti suočeni sa smrtonosnom prijetnjom. No zašto da čekamo na to kad možemo napredovati dobrim putem?