Čovjek se rađa sa željom za primanjem zvanom samoljublje. Gdjegod ne može vidjeti korist za sebe, on nema dovoljno goriva niti za najmanji pokret. Ipak, bez poništavanja ove ljubavi prema sebi nemoguće je postići emulaciju Boga, to jest prepoznati se (identificirati) u Njegovoj formi.
Ovo je u izravnoj suprotnosti s našom prirodom; iz toga proizlazi potreba za povezivanjem (grupom, op.prev.). Zajedno, kao velika sila, možemo djelovati prema poništavanju volje za primanjem, koja je, sama po sebi, Zlo, utoliko što ometa (spriječava) dostizanje svrhe za koju je čovjek stvoren.
Stoga grupa mora biti sačinjena od pojedinaca, od kojih svi imaju jednaki pogled na svijet, a to je da volja za primanjem mora biti nadvladana. Tada, grupa ovakvih pojedinaca uspostavit će veliku snagu kojom će moći nadvladati svoje kolektivno samoljublje. Razlog je tomu uključivanje općega u pojedinačnome: svaki je uključen u sve i, suprotno, svi u svakome. Prema tome, svaki se pojedinac može uključiti u veliku kolektivnu moć cjelovite grupe kako bi postigao cilj.
Kako bi postigli to “unutarnje prožimanje” svakoga pojedinca s drugim, svaki pojedinac treba poništiti sebe ispred drugoga. To se postiže kada svatko vidi dobre strane drugoga, a zanemaruje njegove nedostatke. Onaj koji sebe smatra makar malo višim od svojih drugova, neće im se moći pridružiti ili se izjednačiti s njima.
Slično tomu, u vrijeme ovog samo-poništavanja, oni moraju biti ozbiljni. Inače neće biti usklađeni sa sveukupnim ciljem. Nekoć je, poradi “skromnog koračanja”, bio običaj izvana ne djelovati ozbiljno, dok je, zapravo, u njihovim srcima, plamtjela vatra.
Ljudi ograničena uma, međutim, moraju biti vrlo oprezni da ne budu navedeni na djela i riječi koje ne pridonose svrsi zbog koje su se sastali, to jest intimnosti s Bogom. (Više o predmetu intimnosti s Bogom, vidi Matan Torah str. 138)
Samo kada nisu među kolegama bolje im je sakriti namjeru u svojim srcima i biti, izvana, poput svih drugih, u skladu sa stihom “Koračaj skromno s Bogom, Gospodinom tvojim”. Premda postoje uzvišenija tumačenja ovoga stiha, jednostavno je značenje i dalje veliko.
Prema tome, prijeko je potrebno da, kada se kolege okupe, budu ravnopravni jedni s drugima, kako bi mogli poništiti sebe jedni prema drugima.
Ova se grupa mora pobrinuti da ne bude oskvrnuta lakoumnošću, koja bi sve uništila. (No, to je osobna unutarnja stvar.) S druge strane, kada pojedinac nije s drugom iz grupe, ne smije pokazivati ozbiljnost, nego biti baš poput osobe s kojom je sada. Ne treba govoriti o ozbiljnim stvarima, već o stvarima koje su od interesa za pojedinca s kojim je sada, koji se naziva “nepozvani gost”.
