Pogledaj oko sebe, što vidiš? Previranje, sukob, mržnja, rat, siromaštvo. Je li to način na koji treba živjeti? Čini se da te, svaki puta kada čitaš novine ili gledaš TV, pogodi činjenica da se cjelokupna populacija planete kreće ka potpunom izmaku kontrole i da je na rubu ozbiljnog sukoba. Dakle, otkud mi tu, i što je još važnije, kako ćemo se odmaknuti s te ivice ponora?
Kada smo pod paljbom takvih beskrajnih simptoma, lako je izgubiti iz vida temeljne razloge na kojima počivaju ti problemi. Ipak, čak i površnom analizom, neki od razloga se nameću.
Pohlepa – Nakon očigledne propasti komunizma i socijalizma u kasnim 70tim godinama prošlog stoljeća, svijet je počeo tragati za drugim ekonomskim rješenjima. Ekonomisti slobodnog tržišta vrlo su vjerno predstavili princip po kojem bi društvo bilo najbolje usluženo ako bi ljudi slijedili vlastite interese pa čak do i preko onoga što se naziva pohlepom. Logika koja stoji iza toga je kako bi ljudi bili najbolji upravitelji svojih resursa, jer bi intuitivno znali da bi dugoročno sami sebi naudili prekomjernim iskorištavanjem. Nepostojanost ove logike je potvrđena kroz povijest toliko puta iznova i iznova, ipak toliko je intelektualno privlačna da svakih 25 godina moramo ponovo sjesti u školsku klupu i iznova učiti istu lekciju.
Briga za samog sebe – Kada ljudi jednostavno “brinu samo za broj 1” vrlo je lako smetnuti s uma činjenicu da je svijet igra sa konačnom sumom 0. Imajući to na umu, ako uzmem više nego što mi je doista potrebno, zapravo uzimam od potreba nekog drugog. Učinak ove logike je dramatično vidljiv u postotku prirodnih resursa koje uzimaju industrijalizirane nacije nasuprot onome što preostaje zemljama drugog i trećeg svijeta.
Potreba za trenutačnim užitkom – Kada društvo stalno traži trenutni užitak, dugoročne prilike i dobrobit društva su pod velikim rizikom. Razlog tomu jest da takvo ponašanje neizbježno vodi do „prezaduživanja“. S obzirom da glavna motivacija i dalje ostaje trenutačni užitak, malo se napora ulaže u poravnavanje troškova s prihodima, dok je društvo na rubu propasti.
Vjera u “Moć je u pravu”- Kada nacije vjeruju da tkogod je jači vojno i ekonomski određuje pravila, postavlja se pozornica za trajnu borbu u kojoj jači postaje još jači a slabiji još slabiji, dok cijeli sustav ne doživi raspad pod težinom neravnopravnosti. Ova logika nije intuitivna, jer bi bilo normalno da će jači uvijek uspjeti nadvladati slabijeg, ali povijest pokazuje da prije ili kasnije dođe do prijelomnog trenutka, uslijed degenerativnog učinka koje izrabljivanje ostavlja na izrabljenom društvu.
Nesnošljivost – Dokle god se netko osjeća nadmoćnije nad drugima, on neće imati problema iskorištavati druge ljude i njihove resurse. K tome, ljudi su skloni pratiti vođe koji će potvrditi njihovu nadmoć i koji će poduzeti sve raspoložive negativne radnje sa svrhom postizanja onog što nazivaju “Bogom dana prava.” Doista, teško je naći manu svojoj naciji ili njenim vođama kada je “Bog na Vašoj strani.”
Kako ćemo tome doskočiti?
Kada netko uzme u obzir ove temeljne uzroke, postaje očigledno da je korijenski razlog svih problema priroda čovjeka da svaku situaciju promatra sa stajališta “hoću li imati koristi od mojih radnji?” Ako je odgovor DA, upustiti ćemo se u to, ako je NE, nećemo. Ovo je temelj ljudske prirode.
Problem je taj da ćemo, dokle god se budemo ponašali na taj način, imati problema, i kako ekonomisti kažu, problem će se povećavati povećanom stopom. Ovo je uslijed toga što porastom našeg poznavanja tehnologije, raste i naša mogućnost da doista uništimo planet.
Jasno je da je jedini način doskočiti ovome zapravo shvatiti da smo mi svi skupa u tome. Parafrazirajmo mnoge religije pa recimo ”voli bližnjega svoga kao samog sebe.” No kako ćemo to učiniti? Doista je dovoljno resursa, poslova, bogatstva, hrane itd. da se adekvatno zbrine cijelo čovječanstvo. “Kvaka” je u tome da svoj ego moramo staviti sa strane kako bi smo takvu situaciju učinili stvarnom. Ne možemo zakonom regulirati takvo ponašanje, iako su mnoga društva pokušala… bez uspjeha. Niti možemo kroz “osjećaj krivnje” privoliti ljude da se ponašaju ispravno. Zapravo jedini put kojim možemo napustiti sadašnje boravište preplavljujućeg egoizma i stići na mjesto međusobne potpore i podrške je kroz rast duhovnosti. Najbolji način rasta duhovnosti je uroniti nekoga u program obuke koji se temelji na znanstvenim principima, a ne na podražavanju osjećaja. Kroz povijest, taj pristup je bio kroz znanost kabale.
