Gordon Brown, u svojem govoru na konferenciji Laburističke stranke, precizno je opisao trenutno stanje u kojem se svijet nalazi: “kolaps banaka, nesolventnost, podrhtavanje cijena nafte, brzina tehnologije i ustanak Azije – nitko ne može dvojiti da smo u drukčijem svijetu i na snazi je globalno doba.” A globalno doba zahtijeva nov (globalan) model poslovanja koji će mu pristajati. U dvije riječi, evo globalnog modela poslovanja: Ako ti i ja želimo poslovati, u obzir moramo uzeti interes svake druge stranke na koju to poslovanje može utjecati – mineralne, životinjske ili ljudske.

G. Brown je bio u pravu kada je rekao: “nismo vidjeli nešto ovoliko veliko još od industrijske revolucije.” Ustvari, promjena koju sada proživljavamo ponizit će čak i industrijsku revoluciju. Manifestira se kao financijsko rastakanje, no ustvari je riječ o transformaciji unutar svjesnosti.

Sve do nedavno, kada su dvoje ljudi ili tvrtaka željeli poslovati, ili zapravo kad god su se dvije strane susretale – u društvenim ili profesionalnim okolnostima – u obzir su uzimali samo svoj vlastiti interes. Ako bi mi bilo vrijedno ono što bi mi druga strana ponudila, uzeo bih. Pri tome, ne bih čak ni razmišljao o interesu druge strane. Prihvatio bih zdravo za gotovo da druga strana posao smatra korisnim, jer bi ga se u suprotnom odrekla.

No u globalnoj eri, ovo ne može proći. Evo primjera o tome što se događa kada ste globalizirani, ali ne mislite na druge, kako su napisali Charles Duhigg i Carter Dougherty za New York Times, 1. studenoga 2008. U svom su eseju objasnili kako su želja učitelja u Wisconsinu za povećanjem njihovih mirovina, zajedno s predstavnicima njujorških podzemnih željeznica koji su htjeli poboljšati priliv novca, prisilili “njemačke službenike da interveniraju jamstvom vrijednim više milijardi dolara kako bi zaustavili lančanu reakciju koja bi mogla zamrznuti njemački ekonomski sustav.” Sama priča ustvari je mnogo kompleksnija, no i ovo prilično dobro poentira. Jednostavno rečeno, više si ne možemo priuštiti da mislimo samo na sebe. Ako bismo ipak, to je siguran promašaj, i to bi svaka vlast trebala uzeti u obzir prigodom izgradnje svojih financijskih strategija.

O tome možemo misliti na sljedeći način: Ako ste jednostanično biće, poput amebe, ne trebate misliti ni o kome ili ičemu drugom. Možete se usmjeriti na zadovoljavanje vlastitih potreba. No ako ste stanica u višestaničnom organizmu, ne možete jednostavno misliti na sebe. Organizam domaćina daje vam ono što trebate za život – kisik i hranjive tvari – i obavljate dodijeljenu vam funkciju u organizmu. Ako to ne činite, odmah ćete se smatrati stranim tijelom i fagociti će vas uništiti bez predumišljaja.

Definirajući našu epohu kao “globalno doba”, jednako je kao da kažemo “Mi smo jedan organizam”, sa svime što to znači. Stoga, oni koji se ne povinuju pravilima globalnog doba bit će kažnjeni, i to ne od strane suda u Haagu, nego na način da neće postići ono što žele postići, i trpeći posljedice tog neuspjeha. Na primjer, pogledajte primjer Lehman Brothers (jedna od najvećih američkih investicijskih banaka s oko 24.000 zaposlenih širom svijeta, koja se nedavno našla na rubu bankrota, op.prev.), AIG (America International Group; osiguravateljska tvrtka koja je zbog prijeteće propasti Lehman Brothers također našla pred bankrotom, op.prev.), islandsku ekonomsku krizu, uspon ruske rublje ili pak primjer službenika njujorških podzemnih željeznica...

Iako britanski premijer Brown nije prvi koji priznaje početak globalnoga doba, vrlo je važno da su političari i drugi utjecajni pojedinci to počeli činiti tako otvoreno. To će ubrzati potrebnu promjenu u našem razmišljanju, a novoizabrano mjesto predsjednika SAD-a jedinstvena je pozicija da se taj proces vodi na uspješan način.

G20 čini ispravnu stvar kada pokušava svladati krizu kroz suradnju, no to im neće uspjeti ukoliko krizu ne vide kao početak novog modela poslovanja, ili čak novog modela mišljenja. Zato što, na kraju, nije financijski sustav taj koji je pogrešan, nego čitavo čovječanstvo. Samointeres i želja za prikraćivanjem drugima, umjesto podrške i dozvoljavanja drugima da se razvijaju u korist svačijeg uspjeha, jest bolest, i svi bolujemo od nje.

Stoga, razmatranje zajedničkog interesa - prije nego samointeresa – mora biti naš fokus, jer je to doslovce naše osiguranje. Razvijanje globalne svijesti nije neki new age pomodni izraz za zagovaranje grljenja drveća. On znači da ja, ti, on, ona i svi mi zajedno moramo biti svjesni dobrobiti za sve nas, i svake osobe i svake stvari, dok poslujemo ili čak živimo svoje svakodnevne živote, bilo to čišćenje doma, kupovina ili kava s prijateljima.

Drugim riječima, globalni model nije drugačiji način manipuliranja sredstvima da se iscijedi više profita iz njih; to je način razmišljanja, novi svjetski nazor koji je jedini način koji može proizvesti pozitivne rezultate u globalnom dobu. Osim premještanja našeg fokusa od osobnog prema kolektivnom, ništa se drugo ne treba mijenjati. Nije krivnja malih prekupaca što je tvrtka Lehman Brothers kolabirala, i nije cijena nafte upropastila AIG, nego nezasitna pohlepa za profitom nauštrb drugih. Ako promijenimo tu pohlepu u nezasitnu želju promicanja drugih, i ukoliko to učinimo zajedno, naša je budućnost zajamčeno uspješna.