Možda ste već prepoznali, ali to je naslov pjesme grupe REM. Da, kraj je svijeta kakvoga mi znamo. To ne znači da će sve nestati u svemirskoj izmaglici, znači da se bliži kraj danima „što je moje je moje, a što tvoje je također moje“. Ovakav je stav toliko rasprostranjen u svijetu, pogotovo u takozvanim „civiliziranim“ kulturama, da je bilo samo pitanje vremena kada će takav stav prouzročiti imploziju – globalnu krizu koju danas možemo vidjeti.
Više nije pitanje izbora. Priroda nas prisiljava da vidimo povezanost između svačega i svakoga na planeti. Burza u Americi truli, i posljedice se osjete u cijelom svijetu. Pretjerano ribarenje u nekim dijelovima oceana, oskudica žita u demografski rastućim područjima svijeta, ratovi u mnogobrojnim državama- učinci ovakvih događaja nisu ograničeni na područja gdje se ti događaji pojavljuju, već cijelo čovječanstvo osjeća pritisak tih promjena.
Neke su zemlje poduzele te mjere da se pokušavaju i „zatvoriti“ kako ne bi bile pogođene gospodarskom krizom. Npr. U Rusiji , milijarde su dolara predviđene da se osnuje Internet gateway filter, da bi se isključila invazija World Wibe Web-a. Takvi pristupi već postoje u Kini i Singaporu. Države će očajnički pokušavati sakupljati sredstva da zaštite svoje ekonomije i stanovnike, a granice među državama mogle bi biti zatvorene.
Hoće li poduzete mjere uspjeti? Ako razumijemo sadržaj ili pozadinu uzroka svih globalnih promjena koje možemo danas vidjeti, jasno je da ništa neće spriječiti Prirodu od forsiranja da živimo u jednom, obuhvaćenom zakonu altruizma koji je suprotan egoizmu. One države i individualci koji se pokušavaju izolirati i odvojiti od globalne zajednice doprinjet će daljnjoj patnji nad sobom kako pritisak za izjednačenjem svijeta bude rastao. Što znači izjednačenje? To znači da svaki dio cijelokupnog organizma mora početi uviđati kako se treba ponašati u skladu sa cijelim čovječanstvom, i konačno, kako se ponašati u skladu sa Prirodom.
Postoji domorodačka skupina ljudi koji žive na vrlo visokim nadmorskim visinama u planinama Kolumbije. Oni se zovu Kogi, i preživjeli su invaziju španjolskih konkvistadora tako da su pobjegli na visoke nadmorske visine. Oni žive jednostavnim životom, životom u harmoniji sa svojom okolinom, i bez previše kontakta s ostatkom čovječanstva. Oni sebe zovu Starijom Braćom, a ostatak čovječanstva zovu Mlađom Braćom. 1990. godine, prekinuli su svoju izolaciju i stupili u kontak sa ostatkom svijeta kako bi prenjeli upozorenje koje se odnosi na uništenje zemlje i neravnoteže koja je uzrokovana nekritčkom upotrebom resursa, zagađenjem i zanemarivanjem Prirodne ravnoteže.
Oni su ukazali na to da, bez obzira što su bili izolirani, mogli su “osjetiti” smetnje u Prirodi, čak iz njihovog doma visoko u planinama. Poruka koju su poslali Mlađoj Braći odnosi se na to da postoji ozbiljna neravnoteža u Prirodi i da će cijelo čovječanstvo snositi strašne posljedice zbog te neravnoteže. Oni su molili, govorili Mlađoj Braći da nauče živjeti u harmoniji sa Prirodom i sa jedni drugima. Ovo je mali dio poruke Mlađoj Braći (nama):
Mlađi Brat misli,
`Da! Evo mene! Ja znam toliko
o svijetu!`
Ali to je znanje učenje kako uništiti
svijet,
uništiti sve,
cijelo čovječanstvo.
Vidimo kako nas je takav stav doveo do krize s kojom se suočavamo danas, i kako Priroda neće dozvoliti da se tako nastavi. Kogi razumiju ovaj koncept, i mole da i mi to vidimo. Svijet se mijenja, i njegovo sadašnje stanje će završiti kako Priroda bude nastavljala nas nemilosrdno gurati da uspostavimo ravnotežu. Kraj je svijeta kakvoga poznamo, ali ostatak refrena REM pjesme ide :”I ja se osjećam dobro”. I trebali bi se osjećati dobro ako prepoznajemo da svjedočimo događajima koji su dizajnirani na taj način da nas približe stanju ravnoteže i želje da iskreno volimo druge kao sami sebe.
