Ljudska se povijest može podijeliti u tri glavna razdoblja na isti način kao što se i razvoj embrija sastoji od tri tromjesečja.

 Tijekom čitave svoje prošlosti širili smo se, osvajali, gradili, uništavali, restrukturirali i nanovo gradili kako smo se nastavljali razvijati. Čovječanstvo se širilo svijetom, sve dok konačno nismo osvojili baš sve.

 Ljudski fetus dolazi do tog stanja u 38. tjednu svoga razvoja.

 Za dijete, najudobnije mjesto na kojem može biti majčina je utroba, a ipak, taj je stadij razvoja samo prijelazna faza. Cij nam je roditi se i stoga je nemoguće ostati u majčinoj utrobi. Tijekom poroda, majčino tijelo proizvodi ogromne količine adrenalina kako bi pomoglo djetetu da se rodi s obzirom da je sam proces rođenja poprilično težak i bolan za dijete.

 Slično tome, mi, kao čovječanstvo, dosegli smo vrhunac našeg razvoja i ne možemo nastaviti postojati prema načelima koja smo prethodno stvorili. Iako nemamo pojma što učiniti sljedeće, to ne znači da ne postoji opći plan za naš razvoj. Priroda djeluje vlastitim programom koji utječe na nas i prisiljava nas da se rodimo kroz krizu, katastrofe, epidemije i ratove. Nakon rođenja dijete se nastavlja razvijati i spoznaje potpuno novi svijet koji se nalazi izvan majčine utrobe.

 Moramo konačno doseći cilj našeg stvaranja. Kako da to učinimo?