Objavljeno 8. prosinca 2010.
Pitanje: Mogu shvatiti kako ljudi daju u materijalnom svijetu (mogu dobrovoljno pomoći ljudima), no ne mogu shvatiti kako netko može davati u duhovnom svijetu?
Odgovor: Ja, upravo suprotno, ne razumijem kako možete davati u materijalnom svijetu. Naposlijetku, uzrok svih vaših akcija leži u vašoj želji da se osjećate dobro; to se ne smatra davanjem.
U duhovnom svijetu, davati znači izdići se iznad svih egoističnih kalkulacija, iznad vlastitog ega i vlastitih želja. Kada se to dogodi, osoba stječe novu silu koja joj nedostaje. Takva sila omogućuje davanje bez ikakve reakcije vlastite želje.
Danas su sva vaša djela davanja utemeljena na sebičnoj kalkulaciji. Moramo sačuvati mir i okoliš, moramo pomoći bolesnima jer vas boli gledati njihove patnje ili zato što u slučaju da se, ne daj Bože, sutra razbolite, tada i vi možete dobiti pomoć. No to se ne naziva davanjem; to je obična egoistična kalkulacija.
Priroda nas je načinila od materijala koji treba ˝gorivo˝, baš kao motor. Ako želite da nešto dam ili učinim, morate me ˝natankati˝ jer u protivnom ne mogu napraviti niti jedan pokret.
U našem životu, takvo djelovanje karakterizira osobu kao davatelja, dobrog čovjeka s dobrim srcem. No duhovni test pokazuje da smo svi egoisti. Sve što činim u ovom svijetu sa svojom željom da budem ispunjen jednostavno je izvođenje akcija usmjerenih ka ispunjenju sebe samoga. Zato osjećam svijet i nas u njemu na isti način na koji ga svi osjećamo.
Međutim, u duhovnom svijetu, otkrivam kako mogu dati drugima, tj. kako početi osjećati želje drugih kao svoje vlastite. Radim da bih ispunio njihove želje i osjećam sve što je izvan mene. Upravo sada, ovdje u materijalnom svijetu, osjećam sve što je unutar mene, no u duhovnom svijetu, osjećam sve što je izvan mene, u tuđim željama. Ovo je moguće samo kada Viša Svjetlost stvori u meni svojstva davanja!
Stoga je zakon ˝ljubi bližnjega svoga poput sebe samoga˝ uvjet ili recept da bi se osjetilo sve što postoji izvan nas, znači, da bi se imalo duhovne osjećaje. Materijalni i duhovni svijet su samo dva načina percepcije stvarnosti: ili kroz upijanje ili kroz izlaženje izvan sebe samih u davanje.
