Mnogi ljudi nisu posve sigurni može li se kabalu smatrati znanošću. Čak i ako se smatra znanošću, je li ona prirodna znanost, poput fizike, kemije ili biologije, ili je sličnija polu-znanostima poput filozofije i psihologije? Ili je, pak, posebna znanost koja se ne može svrstati u tradicionalne klasifikacije, i koja zahtjeva od istraživača ne samo znanje, već i posebno svojstvo koje nije stečeno rođenjem?
Znanošću smatramo istraživanje okolne stvarnosti koje se može zabilježiti (izmjeriti), ponavljati i reproducirati. Kao kada istražujemo svijet s naših pet osjetila i uz pomoć uređaja koji proširuju raspon osjetljivosti, tako i stjecanjem dodatnog, šestog čula (zaslon, duša), analiziramo, bilježimo i oblikujemo opažanja u jedinstveni sustav. Ta su opažanja, kao što je slučaj i s opažanjima u prirodnim znanostima, stoljećima provodile i potvrđivale stotine istraživača-kabalista. Razlika između istraživača-kabalista i istraživača koji nisu kabalisti leži u činjenici da kabalisti istražuju stvarnost kroz dodatno osjetilo, koje može steći svatko tko to želi.
S druge strane, znanstvenici su nedavno otkrili da je slika svijeta potpuno subjektivna, te da je u potpunosti određuje promatrač. Prema čuvenom postulatu Nielsa Bohra, istraživač ne opaža okolni svijet, već samo vlastite reakcije na njega. Ako je tomu tako, sve se prirodne znanosti mogu definirati kao znanje koje osoba stječe u svojih pet urođenih čula, dok je kabala natprirodna znanost, jer ju je moguće shvatiti tek nakon stjecanja dodatnog čula.
Nekako je neuobičajeno iznenada saznati o potencijalnoj mogućnosti stjecanja dodatnog osjetila za primanje dodatnih informacija o svijetu, kojeg smo navikli opažati u pet čula. No, čim osoba postane spremna prihvatiti tu pretpostavku, sve ostalo izgleda prilično prirodno, pa će (tada) istraživanje svijeta unutar dodatnog osjetila svakako biti nazvano znanošću.
Postignuća kabalista stvarna su i ponovljiva i s njegove strane i od strane drugih. Činjenica je da zapravo sve kabalističke knjige predstavljaju sredstva za ugađanje percepcije, i opisivanje opaženih informacija. Ovo je slično opisima istraživanja koja provode fizičari ili kemičari. Svatko može ponoviti isti eksperiment i dobiti slične rezultate.
Iz ovoga možemo zaključiti da je kabala mnogo stvarnija znanost od ostalih znanosti, jer unaprijed uzima u obzir činjenicu da postignuće osobe potpuno ovisi o njezinim čulima.
Ovladavanje osjetilom koje opaža okolnu stvarnost u skladu s njezinim svojstvima jest nešto potpuno novo za osobu. To je uzdiže na viši stupanj postignuća i pretvara u istraživača, jer mijenjajući vlastita svojstva, osoba počinje opažati potpuno nove slike. Sve su one vrlo stvarne i samo postupno prilagođavanje ovog osjetila otkriva razlike među njima.
Zbog nerazumjevanja onoga što kabalisti osjećaju i postižu, ljudi im pogrešno pripisuju:
- različita čuda, čarobnjaštvo, manipuliranje natprirodnim silama;
- korištenje crvenih vrpci, egzorcizma, „svete vode“ te drugih vrsta čarolija.
Iz gore navedenoga možemo jasno uvidjeti pogrešku u dovođenju kabale (znanosti o okolnoj stvarnosti) u vezu s religijom, misticizmom ili bilo kojim drugim područjem ljudske djelatnosti.
Autor: Rav Michael Laitman
