Žene zahtijevaju duhovni status jednak muškarčevom.

Živimo u posebnom dobu; djeca napuštaju dom u ranoj dobi; veze među parovima nisu bliske kao što su bile. Danas su žene u istim društvenim krugovima kao i muškarci i imaju jednaku moć kao i oni, u mnogim slučajevima i veću. Kao posljedica, osjećaj praznine i pokušaja pronalaženja ispunjenja i sreće više nisu vezani uz obitelj niti čak uz profesionalni život žene.

Iako je ženi još uvijek važno da bude zadovoljna svojim mužem, djecom ili unucima, kao i svojim profesionalnim životom, to joj nije dovoljno. Njen je ego toliko razvijen da se probija kroz granice obitelji, radnog mjesta pa čak i nacije. Ona želi duhovnost.

Ova se žudnja za duhovnim ispunjenjem povećala u zadnjih 15 – 20 godina. Prije sadašnje generacije, bilo je nekoliko slučajeva tu i tamo, ali nije doseglo tisuće kao što je to danas slučaj.

Ova nas vremena podsjećaju na doba Abrahama, koji je formirao prvu kabalističku grupu u drevnom Babilonu. U ona davna vremena žene koje su dosegle duhovnost bile su uz muškarce. Bile su na duhovnoj razini jednakoj muškarčevoj. Velike proročice poput Dvorah, Hulde i drugih dosegle su čak veće duhovne razine od muškaraca. Ljudi su živjeli u spoznaji božanstvenosti, a djecu se podučavalo ovim istinama od rane dobi.

Međutim, nakon nazadovanja u duhovnosti čovječanstva, rijetko smo viđali žene kabalistice. Bilo ih je nekoliko koje su dosegle duhovnost, od razdoblja uništenja Drugog Hrama do našeg doba, ali tvorile su ograničen broj.

S druge pak strane, danas, htjeli mi to ili ne, vraćamo se onom istom ranom stanju u kojem je čovječanstvo bilo ujedinjeno kao jedan čovjek u jednom srcu. Upravo zbog toga žene moraju biti na istoj duhovnoj razini kao muškarci. Drugim riječima, duhovni pad čovječanstva koji je doveo do obezvređenja duhovnog statusa žena mora biti ispravljen u naše doba.

Stoga moramo odgovoriti na potražnju koji dolazi od toliko žena. To nije samo potražnja nego istinska potreba.