Predgovor

Kabala je poznata kao tajna mudrost. Upravo je ta tajnovitost uzrokovala brojne legende, izvrtanja, tračeve, pogrešne tvrdnje i krive zaključke. Tek je krajem 20. stoljeća dopušteno otkrivanje mudrosti Kabale i njezino kolanje po svijetu. Stoga, obraćajući se čitateljima na početku ovog članka, osjećam se obaveznim ukloniti prastare slojeve predrasuda s ove drevne mudrosti koja je zajednička cijelom čovječanstvu.

Mudrost kabale nema nikakve veze s religijom, dakle, nije ništa više povezana s njom nego što je s fizikom, kemijom ili matematikom. Kabala nije religija, što postaje očito iz činjenice da religiozni ljudi ne znaju ništa o tome niti razumiju ijednu riječ iz kabale.

Najdubokoumnije znanje o zakonima svemira, metodi poimanja svijeta, dosezanju Svrhe Stvaranja, držalo se podalje poglavito od religioznih masa. Kabala je čekala vrijeme kada će čovječanstvo sazrijeti dovoljno da prihvati tu mudrost i pravilno je upotrijebi.

Ona omogućuje čovjeku da kontrolira svoju sudbinu, njezino je učenje dano svim narodima svijeta. Kabala se odnosi na sferu skrivenu našim osjetilima. Ona barata samo duhovnim pojmovima, odnosno stvarima koje se odvijaju iznad materijalne razine, izvan naše percepcije, u višem svijetu.

Kabala opisuje viši svijet koristeći jezik metafora ili znanstveni jezik.

Metaforički opis: Imena duhovnih objekata, sila i djela kabala posuđuje iz jezika ovog svijeta. Ovo je nužno jer nemamo na raspolaganju riječi koje mogu opisati nezemaljske fenomene. No, s obzirom da se određena sila spušta od svakog objekta u višem svijetu kako bi oblikovala odgovarajući objekt u našem, kabalist koji živi u oba svijeta vidi ovu vezu i opisuje duhovnu stvarnost koristeći nazive našeg svijeta. Međutim, opisi kabalista čine se kao prikazi zemaljskih djela onima koji nisu još dosegli duhovnu sferu. Kabalist govori isključivo o onome što se događa u višem svijetu. Uporaba poznatih riječi i definicija dovodi do netočnih predodžbi i krivih zaključaka. Stoga, kabala zabranjuje zamišljanje veze između naziva našeg svijeta i njihovih duhovnih korijena. Ovo se smatra najvećom greškom u kabali. Upravo je zbog toga bila zabranjena tolike godine, sve do danas: čovjek je bio nedovoljno razvijen da bi prestao zamišljati svakakve vještice, duhove, anđele i različito drugo vraštvo tamo gdje se misli na nešto sasvim drugo.

Znanstveni opis: počevši od 90-tih godina 20. stoljeća dopušteno je proučavanje kabale i preporučena je diseminacija ove mudrosti. Zašto je tomu tako? Zato što su ljudi prestali razmišljati o prirodnim silama kao o čovjekolikim bićima, sirenama, kentaurima, itd. Spremni su zamisliti viši svijet kao domenu sila, polja sila, svijet iznad materije. Počevši od 16. stoljeća, od vremena Lurijanske kabale, ova je mudrost počela opisivati viši svijet koristeći isključivo znanstvene definicije i metode.

Za što ja živim?

Što je predmet proučavanja kabale?

Kabala se bavi pitanjem o svrsi života. Od rane dobi čovjek si počne postavljati ovo pitanje, ali ga zaboravi tijekom života. On se ne može u nedogled traumatizirati ovim neodgovorenim pitanjem. Odgovor se može pronaći samo u jednom izvoru – mudrosti kabale, koja je stoljećima bila dostupna samo nekolicini odabranih. Generacije su dolazile i prolazile, ali samo predstavnici posljednje generacije mogu dobiti čvrst odgovor na najvažnije pitanje.

Međutim, čak i danas, kad je kabala od tajnog nauka postala dostupna praktički svim današnjim ljudima, namijenjena je izravno onima koji se, pošto su sazreli i čak ostarili, ne prestaju pitati ovo djetinjasto pitanje – koja je svrha mog života i života cijelog čovječanstva?

Ljudi koji snažno osjete ovo pitanje dolaze u kabalu. Ne osjećaju se ni zadovoljnima ni ispunjenima u svom svakodnevnom životu. Ne pate niti od manija niti od depresija – jednostavno ne mogu postići duševni mir u ovom životu. Zašto? Kabala daje odgovor na ovo pitanje.

Stupnjevi razvoja želja

Razvoj čovječanstva tijekom tisuća godina njegovog postojanja zapravo je razvoj i realizacija različitih stupnjeva želje. Želje i potraga za načinima njihovog ispunjenja određuju ovu ili onu razinu evolucije civilizacije i sve što definiramo kao tehnološki i znanstveni napredak.

Zahvaljujući činjenici da se želje konstantno unapređuju, tj. variraju od manjih do većih, čovječanstvo napreduje.

Kabala cijeli kompleks ljudskih želja dijeli u pet faza:

• Primarne želje – za seksom, hranom (rečeno je: “Ljubav i glad vladaju svijetom”...);
• Druga faza razvoja želje – težnja za bogatstvom;
• Treća faza razvoja želje – žudnja za moći i slavom;
• Četvrta faza razvoja želje – glad za znanjem;
• Peta faza razvoja želje – aspiracija prema duhovnom, prema Stvoritelju.

Potreba za seksom i hranom životinjske su želje, jer ih životinje također imaju. Čak i kad je u potpunoj izolaciji, čovjek osjeća glad i želju za reprodukcijom, tj. za seksualnim odnosima.

Želje za bogatstvom, moći, slavom i znanjem već su ljudske želje jer, da bi ih zadovoljio, čovjek mora biti okružen drugim ljudima.

Čovjek se rađa, njegove se životinjske i ljudske želje razvijaju, i potom on otkriva da ga njihovo ostvarenje ne zadovoljava, s obzirom da je njegova tajna, ali istinita aspiracija koju on još uvijek ne može ostvariti i formulirati, izvan granica ovoga svijeta.

Čovjek prima ovu želju odozgo. Ona nije dana od prirode kao animalna želja, niti se razvija pod utjecajem društva poput ljudskih želja.

Kabala ovu razinu želje naziva – želja duhovnog svjetla ili čovjekove duše.

Kabala proučava duhovnu strukturu zvanu zajednička duša Adama. Ova se konstrukcija sastoji od 600.000 dijelova, od kojih se svaki razbija na mnoštvo fragmenata koji se nalaze unutar zemaljskih želja.

Prema Kabali, Stvoritelj je univerzalna sila koja upravlja cijelom kreacijom, što uključuje sve pojedine sile svemira.

Pojava novog tipa želja

Skup zemaljskih želja naziva se čovjekovim srcem. A dio (želja) koji je stavljen u njega odozgo, naziva se točkom u srcu.

Tijekom svog biološkog života čovjek treba u potpunosti ispuniti svoju želju za duhovnim. Dok ne dosegne ovaj cilj, neprestano će se iznova vraćati u ovaj svijet. Stoga, svaka se generacija u našem svijetu sastoji od istih 600.000 duša koje su dodijeljene tijelima ovoga svijeta.

Svaka generacija su 600.000 duša u nizu koje se kreću naprijed kako bi bile ispunjene duhovnom svjetlošću: tijelo umire, a duša nastavlja i odijeva se u novo tijelo, iznova djeluje u njemu kako bi bila ispunjena i tako dalje, sve dok u određenom stupnju razvoja ne bude ispunjena Uzvišenom Svjetlošću.

Većina ljudi osjeća potrebe koje se nalaze u okvirima ovoga svijeta. To uključuje čovjekove kreativne, intelektualne i kulturalne težnje i potrebe za istraživanjem i razumijevanjem strukture svijeta. To svjedoči da duše, odjevene u tijela ovih ljudi još nisu dosegle želju za duhovnim – petu fazu razvoja naših želja. Duše tog tipa ne potiču razvoj težnji izvan naših svjetovnih tijela u kojima su nastanjene.

Međutim, postoji (zasad) mali broj duša drukčijeg tipa. S obzirom da nastanjuje bjelančevinasto tijelo, takva duša potiče čovjeka da žudi za nečim nezemaljskim i vječnim. Poput svih drugih, on se pokušava zadovoljiti onime što ovaj svijet može ponuditi, ali bez uspjeha. On vidi kako drugi ljudi žude za bogatstvom i uspjehom, i shvaća da to nije ništa više od igre. Sudjeluje u ovim “igrama”, često  uspješno, ali mu to ne donosi zadovoljstvo. Postupno iskušavajući sebe u ovom svijetu, razočaran i raspršenih iluzija, čovjek počinje osjećati da njegova duša zahtijeva drukčiju vrstu ispunjenja. Konačno primivši želju za duhovnim, osjeća da se ne može ispuniti zemaljskim užitcima te da je njegov život isprazan. Tada počinje tražiti način za ispunjenjem nove, duhovne želje.

Potraga i razočarenje istaknuta su svojstva ovog novog tipa želje, što je prilično svojstveno današnjem vremenu. Počevši od sredine 20. stoljeća, sve više i više ljudi budi se prema ovoj duhovnoj želji poslanoj odozgo. U kombinaciji sa svim drugim željama, ona uzrokuje sukob u čovjekovu srcu. Peta želja stvara unutarnji nemir i naposlijetku dovodi osobu do Kabale. Takvi nam ljudi dolaze i mi im počinjemo objašnjavati kako da ispune ovu želju.

S obzirom da želja za duhovnim potječe odozgo, ona ne može biti ispunjena objektima iz našeg svijeta. Kabala može pokazati čovjeku kako da ispuni ovu uzvišenu želju.

Kabalisti, koji ispunjavaju tu želju za duhovnim (“kabala” znači “primanje” na hebrejskom) nazivaju ovo ispunjenje Svjetlost, ili radije, Vrhovna Svjetlost.

Ova Vrhovna Svjetlost naziva se Stvoritelj, jer On i stvara i ispunjava ovu želju. Međutim, ne očituje li se ta želja u čovjeku, on nastavlja živjeti poput svih drugih.

Potraga za zadovoljstvom i proces ispunjenja

Ljudski je život proces neprestanog traganja. Čovjek neprestano traži nešto čime će zadovoljiti svoje nove želje: neprestano traga za hranom, bogatstvom, seksom, moći i znanjem. Sve se ove želje u njemu neprestano pojavljuju i izmjenjuju. Čovjek posvećuje čitav svoj život njihovom zadovoljenju.

Mnogi su ljudi u povijesti čovječanstva uspjeli ispuniti svoju duhovnu želju. U svojim knjigama govore nam o potrazi za zadovoljenjem i procesu ispunjavanja. Njihova objašnjenja i opis tog procesa razvili su se u znanost zvanu kabala. Takvi se ljudi nazivaju kabalistima.

Kabalisti objašnjavaju da, za vrijeme boravka na ovom svijetu, čovjek treba ispuniti svoju dušu svjetlošću kako bi se ona uzdigla na istu duhovnu razinu na kojoj je bila prije spuštanja i odijevanja u čovjekovo srce, tj. njegove zemaljske želje. Naš je zadatak, bez obzira na sve druge želje koje nazivamo “srce” ili “tijelo”, ispuniti točku u srcu Vrhovnom Svijetlošću.

Kabalisti kažu da ispunjenje duše svjetlošću čovjeku daje osjet višeg svijeta. Ovo znači da on može istovremeno živjeti (osjećati) i u višem svijetu, i u našem. On u sebi objedinjuje ova dva svijeta. Stanje kada čovjek u našem svijetu u potpunosti ispravi i ispuni svoju dušu na najvišoj duhovnoj razini, naziva se Kraj Ispravljanja duše ili jednostavno Kraj Ispravljanja.

Kabala omogućuje osobi – od trenutka kada je osjetila težnju prema duhovnom i zahvaljujući tome primila svoje prve informacije o Kabali – svladati metodu ispunjenja svoje duše, dosegnuti stanje beskrajnog užitka, osjećaj vječnosti, apsolutnog znanja i savršenstva. Nadalje, ona dobiva priliku shvatiti to sada, u ovom svijetu, u ovom životu, umjesto neprestanog vraćanja u ovaj, “ne najbolji” od svijetova, u potrazi i patnji od rođenja do smrti.

Želja za duhovnim – što je to?

Dok jasno shvaćamo i osjećamo prve četiri kategorije želja, o želji za duhovnim nemamo pojma.

Čovjek neće otkriti značenje “duhovnog” dokle god nastavlja ispunjavati svoje želje stvarima iz ovoga svijeta. On vidi ove stvari i zna točno što želi. Ali kad se u njemu probudi želja za duhovnim, ne vidi nikakav izvor koji bi ga mogao ispuniti. Jednostavno se osjeća loše. “Vuče” ga nešto neodređeno. Ali kamo? Čovjek ne zna kamo se usmjeriti, jer je izvor zadovoljstva skriven od njega. Obično odlučuje zaboraviti na to.

Kao djeca pitamo se: “Zašto živimo?”, ali kasnije hormoni pokrenuti adolescencijom potiskuju ovo pitanje i volju za otkrivanjem značenja i izvora života. Naše seksualne i intelektualne težnje odvlače nas od rješenja ovog problema. Tada se on ponovno javlja kako bi nas uznemiravao. Oni koji ne mogu ispuniti prazninu i zahtijevaju hitan odgovor na to pitanje, pronalaze Kabalu, ili su, radije, dovedeni do nje odozgo: dolazi vrijeme ispunjenja ljudske duše.

Duhovni prostor

Kad ljudsko tijelo umre, duša prelazi u novorođeno tijelo. Iz jednog života u drugi, duša postupno sakuplja spremnost da se manifestira u čovjeku. Čovjek proživljava mnoge živote, a da ne osjeti svoju dušu – težnju za višim svijetom. Ne miješajte to sa zemaljskim “težnjama za uzvišenošću”, koje inače označavaju kreativnost, poeziju, glazbu i umjetnost.

Manifestaciju duše čovjek osjeti kao novu želju, žudnju, kao prazninu koju ne zna kako ispuniti. Od tog trenutka potraga započinje; naposljetku će odvesti čovjeka do Kabale. Stoga su svi ljudi na svijetu vođeni do Kabale, jer je to jedini način za ispunjenje duše.

Čim čovjek otkrije Kabalu, odnosno pronađe učitelja, knjige i grupu, započinje takozvano “pripremno razdoblje” (za otkrivanje višeg svijeta). Ovo razdoblje može trajati nekoliko godina (minimalno 3 godine).

Duhovni se prostor otvara pred njim. Čovjek se nađe na periferiji tog prostora sa Stvoriteljem u samoj sredini. Duhovni prostor je područje sa sličnim svojstvima kao fizičko polje sa maksimalnom manifestacijom moći u središtu i postupnim slabljenjem iste prema rubovima sve dok ovo svojstvo u potpunosti ne nestane na granici na kojoj počinje naš svijet.

Mijenjajući svoja svojstva u odnosu na Svoritelja, čovjek se može kretati u duhovnom prostoru: različitost čovjekovih svojstava od Stvoriteljevih čini ih međusobno udaljenima, dok ih sličnost u svojstvima međusobno približava. Potpuna jednakost dovodi do njihovog stapanja.

Mi smo, u našem početnom stanju, suprotni svojstvima Stvoritelja; stoga smo u potpunosti izvan ovog polja i ne možemo osjetiti Stvoritelja. Po završetku pripremnog razdoblja, čovjek doseže prvi, najmanji stupanj sličnosti sa Stvoriteljem i prelazi pregradu (Machsom) između našeg i višeg svijeta.

Jasno osjećajući Stvoritelja, započinje svoj duhovni napredak, svjesno ispravlja svoja svojstva i približava Mu se.

Ovaj način postupnog približavanja Stvoritelju kroz sličnost u svojstvima, sastoji se od uzastopnih ispravaka, odnosno zamjene svih 620 egoističnih svojstava za altruistična. Kabala ovaj proces opisuje kao uspon preko 620 stupnjeva. Ona govori o načinima ispravljanja želja na svakom od ovih stupnjeva. Kao posljedicu toga, čovjek svaki put doseže Stvoritelja na novoj, višoj razini. Čovjek mora korak po korak ispraviti svih svojih 620 želja, tj. popeti se svih 620 razina, dok je u svom fizičkom tijelu, živeći u ovom svijetu.

Po završetku svoga duhovnog uzlaska, u potpunosti se pripaja duši i ne mora se vraćati u materijalni svijet i iznova inkarnirati.

Čovjekova smrt – Što umire, tijelo ili duša?

Čovjek ne umire; umire njegovo biološko tijelo. U početku, svi mi osjećamo samo svoje tijelo – zemaljske želje. Zatim se u nama probudi želja za duhovnim.

Ova želja nije od ovoga svijeta već pripada Stvoritelju. Ako ju čovjek razvije, počinje osjećati ne samo svojstva svoga tijela, već i duše – dio Stvoriteljevih svojstava u sebi.

Ako se čovjek ispravi tako da duhovne želje potisnu želje tijela, a tijelo se u potpunosti poveže s dušom, on doživljava smrt svog tijela kao odbacivanje pokrivača za dušu. Tijelo umire, ali čovjek osjeća odvajanje od tijela, iako još uvijek živi u njemu.

Ako živimo unutar želja ovoga svijeta (seks, hrana, bogatstvo, moć i znanje), primamo ispunjenje kroz naše tijelo, tj. kroz njegovih pet osjetila. Možemo podražavati svoj mozak električnim impulsima, šaljući signale kroz elektrode pričvrščene na njega i osjećati užitke, tobože primajući ih kroz naših pet osjetila. U ovom slučaju izravno utječemo na centre za užitak šaljući isti signal koji primaju od osjetnih receptora.

Ovo je primjer izravnog utjecanja na centre za užitak, koji primaju sve signale.

Duša, zaslon i užitak

Želje za duhovnim izravno primamo odozgo. Da bismo ih ispunili, potrebno nam je posebno osjetilo zvano “zaslon” (Masach). Čim čovjek stekne ovo osjetilo, počinje kroz njega osjećati užitak. Užitak se naziva Vrhovna Svijetlost. Ono ulazi u našu želju koja želi u njemu uživati kroz zaslon. Želja za uživanjem Vrhovne Svjetlosti naziva se “duša”. Svjetlost kao izvor zadovoljstva ne može se osjetiti ukoliko čovjek ne stekne dodatno osjetilo koje ju je sposobno uhvatiti.

Sve ove komponente: svjetlost (užitak), zaslon (sredstvo primanja) i duša (primatelj) nisu ni na koji način povezane s našim fizičkim tijelom. Stoga, nije važno ima li čovjek tijelo ili ne. Čim čovjek uspostavi kontakt s Vrhovnom Svijetlošću, on se počinje ispravljati kako bi bio ispunjen njome. Postupno postizanje sličnosti između čovjekovih svojstava sa svojstvima svjetlosti, kao i neprekidno ispunjavanje njome, naziva se duhovnim usponom.

Tijelo je samo sredstvo za duhovno napredovanje u ovom uzbudljivom procesu. U suprotnom, nije ni od kakve koristi. Malo se zadovoljstvo uopće ne može osjetiti u usporedbi s velikim užitkom: veći ga užitak potiskuje. Stoga, iako Kabalist živi u istom svijetu kao i mi, on je zapravo u višem svijetu.

Međutim, kako mi ne možemo osjetiti njegov svijet, svi su njegovi osjeti onkraj naše percepcije, na drugoj strani Machsom.

Kada se čovjek poveže sa svojom dušom, umjesto sa fizičkim tijelom, svoju smrt doživljava kao promjenu odjeće. Osjeti koje je stekao u ovom svijetu ne nestaju, i svijet u kojem živi ostaje s njim nakon što njegovo tijelo umre. Svi koji žive na Zemlji mogu i moraju upotpuniti svoj put u skladu sa Stvoriteljevim planom.

Na kojim se podacima temelji kabala?

Kabala koristi samo precizne, iskustveno provjerene podatke. Nikakve se teorije ni pretpostavke ne uzimaju u obzir. Sve na čemu se kabala temelji primili smo od ljudi koji su osobno dosegli osjet duhovnog kroz točku u srcu, kroz dušu. Iskušali su, izmjerili i opisali svoje osjete. Skup dijelova njihovih istraživanja sačinjavaju znanost Kabale.

Kao i svaka druga znanost, kabala djeluje uz pomoć preciznih matematičkih, fizičkih i grafičkih (dijagrami i tabele) podataka. Umjesto bavljenja osjećajima, kabala koristi vektore, sile gravitacije i potiskivanja želja: njihovi međusobni odnosi brojčano su izmjereni; želje i njihovo ispunjenje precizno su definirani. Tako kabalisti opisuju svoje osjete Božanske Providnosti.

U našem svijetu ne možemo izmjeriti čovjekov unutarnji rad, niti njegove subjektivne osjete, sve dok preciznije ne usporedimo percepciju i dojmove dvoje različitih ljudi. Osoba može jedino suosjećati sa psiholozima i psihijatrima, koji su u potpunosti nemoćni djelovati s obilježjima ljudske duše.

Povijest i jezik Kabale

Sve što znamo o višem svijetu, čak i prije nego ga sami otkrijemo, napisali su ljudi koji su ga osobno dosegli. Opisali su svoj put, svoje osjećaje i zaključke, i ponudili preporuke kako bismo mogli slijediti njihov put. Kabalističke su knjige prikazi njihovih putovanja u viši svijet.

Svaka osoba počinje stjecati Vrhovnu vladajuću Silu postavljanjem pitanja o smislu svojega života, patnjama, svrsi svemira, sudbini i sreći. Pomna analiza ovih pitanja dovodi čovjeka do potrebe za otkrivanjem Vrhovne Sile. Prvi poznati kabalist opisao je svoje dojmove božanskog otkrivenja u knjizi čiji je naslov “Sefer Yetzira” prije oko 3.700 godina. Koristio je jezik Kabale u svojoj knjizi, kojeg kabalisti proučavaju još i danas.

Za opisivanje duhovnih sfera koriste se i jezici pripovjetki i proročanstva. Kabalistu nije bitno kojim je jezikom napisana knjiga o Stvoritelju. U svakom slučaju, poput glazbenika koji čuje glazbu gledajući u note, kabalist osjeća ono što je autor opisao u kabalističkom tekstu.

Materijalna i duhovna osjetila

Rađamo se s pet osjetila: vid, sluh, njuh, okus i dodir, kroz koje primamo određene informacije izvana. Naš mozak proizvodi skupnu sliku okolnoga svijeta. Ovi osjeti nazivaju se “ovaj svijet” ili “moj svijet”. Precizno govoreći, mi ne znamo što postoji oko nas. Mi samo određujemo našu reakciju na neki vanjski podražaj.

Naše je uho konstruirano tako da membrana razdvaja naš unutarnji dio i vanjsku stvarnost. Ova membrana može biti više ili manje osjetljiva, zdrava ili oštećena. U skladu s tim, definiramo zvuk kao snažan, slab, visok, dubok ili čak jedva primjetan. Kvaliteta zvuka kojeg čujem ne ovisi o tome kakav je on izvana; određen je obilježjima mog osjetila, tj. mojim unutarnjim svojstvima. Ono što osjećam nisu vanjske fluktuacije nego moja reakcija na njih. Zapravo, doživljavam nešto iznutra i nazivam to vanjskim zvukom.

Isto vrijedi za naša ostala osjetila.

Ispostavlja se da smo mi potpuno zatvoren sustav: svatko od nas osjeća unutarnje reakcije na nepoznati podražaj izvana. Sve što osjećamo u svojim osjetilima obrađuje naš mozak i prikazuje informaciju na određeni način. Izvan naših osjetila, nemamo pojma o tomu kakva je ta informacija. Mi smo zaključani unutar samih sebe.

Što dodatno svjesno steknuto svojstvo može pružiti? Ono omogućuje primanje informacija ne putem mojih pet osjetila u moje egoistične želje (tumačeći sve u smislu vlastite dobiti, tj. bivajući pristran), nego izravno i nepristrano. Na ovaj način mogu steći istinsko postignuće apsolutnog i objektivnog univerzuma.

Upravo je to ono što nam kabala može omogućiti. Poput svake znanosti, Kabalu obilježava ponavljanje iskustva, bilježenje podataka, itd. kabala je znanost i nema nikakve veze s religijom. Religije ne poučavaju Kabalu jer ona otkriva čovjeku istinski univerzum, gdje Vrhovna vladajuća Sila želi samo jedno – učiniti čovjeka jednakim sebi.

Gematrija duše

Ako dva kabalista čitaju jedan te isti opis višeg svijeta, uvidjet će određenu sliku. Ali kako će usporediti svoje osjećaje? Svatko osjeća prema unutarnjim svojstvima svoje duše.

Ako jedan kabalist ima snažniji zaslon od drugog i njegova je duhovna razina viša, slike koje će vidjeti svakako će biti drukčije. Ako ste vi u osmom, a ja u četvrtom razredu, vi naravno shvaćate više nego ja.

Kakvoća duše je kombinacija svih njezinih svojstava. Čovjek u našem svijetu ima čitav niz svojstava: pohlepa, ljubomora, milost, itd., ali svi ih imaju u različitim omjerima. Proučavanjem Kabale, osoba može otkriti želje duše, opisati i formulirati njezinu strukturu.

Stvoritelj je stvorio jednu želju – dušu zvanu “Adam”. 600.000 nepromjenjivih struktura, zasebnih duša, mogu se izdvojiti iz nje. Svaka duša (istovremeno zajednička i zasebna) uključuje 620 unutarnjih dijelova, želja. Njihova kombinacija određuje strukturu duše.

Svaka od ovih struktura duše dobiva svoje ime prema temeljnom, distinktivnom svojstvu. Ona ima numeričku vrijednost koja se naziva Gematria. Gematria kombiniranih svojstava izražava se slovima, odnosno, hebrejska se slova koriste umjesto brojeva. Kako bi se duše numerički označile, pridaju im se imena, jer isprva u hebrejskom nije bilo brojeva (određeni su slovima).

Tada se postiže apsolutno dostignuće

Kao rezultat njihova ispravljanja, sve se duše ujedinjuju u jednu zajedničku dušu i počinju se međusobno povezivati unutar ujedinjenog sustava. Ova zajednička duša veže sve pojedine duše zajedno, tako da naposlijetku svaka od njih osjeća ono što osjećaju svi. Tada se dostiže apsolutno postignuće. Takvo se stanje naziva Konačnim Ispravljanjem. Nakon toga se duša, koja prima svjetlost odozgo, uzdiže do Izvora – Stvoritelja, i postaje jednaka Njemu.

Sve su duše obvezne postići ovo stanje ne kasnije od 6000 godina od točke “stvaranja svijeta” – kada se težnja prema višem svijetu po prvi put pojavila u čovjeku. Godina 2004. podudara se s godinom 5764. od “stvaranja svijeta”. Ostalo nam je nešto više od dvjesto godina, ali naš trud može znatno skratiti to razdoblje.

Zašto je kabala znanost o primanju užitka?

U Kabali užitak shvaćamo kao ispunjenje u svim njegovim manifestacijama: materijalnim, moralnim, intelektualnim ili fizičkim. Nadalje, ovdje govorimo o najvišem mogućem užitku, koji je apsolutan, vječan, savršen i beskrajan.

Ovaj najveći užitak osjeti se kada je prisutna izuzetno snažna želja – pod uvjetom da postoji kristalno jasna želja za nečim što je nedostupno. Primljeni užitak smjesta gasi želju, koja zauzvrat smanjuje užitak. Najveći užitak osjeti se samo pri prvom kontaku želje sa željenim, kao osjećaj kojeg prvi komadić hrane ostavlja u ustima gladnog čovjeka. Nakon toga glad jenjava, želja nestaje i dolazi do zasićenja. Hrana prestaje donositi užitak koji se osjećao na početku jela. Gurmani ostavljaju najukusnije jelo za kraj gozbe jer veći užitak nadoknađuje nedostatak želje.

Počnemo li istraživati različite tipove užitaka koje primamo od znanja, moći, bogatstva, seksa i hrane, primjetit ćemo da se svi oni  smanjuju po primitku priželjkivanoga. Često čovjek godinama radi da dobije što želi ali, po primitku istoga, prestaje uživati.

Sam nestanak osjećaja užitka prisiljava nas da tražimo nove užitke. Reklamiranje, moda, itd. opskrbljuju nas novim željama i zanesemo se konstantnom potjerom za očekivanim užitcima.. Pošto primimo ono što smo željeli, osjećamo se prisiljenima tražiti novo zadovoljstvo. Ovaj je proces beskonačan. Stoga, čovjek nikada ne može biti potpuno ispunjen. Konstantno se kreće.

Kabala uči čovjeka kako da primi užitke koji ne nestaju: vječne, apsolutne i savršene, koji se otkrivaju kao trajni mir i užitak. Stoga se ova metoda naziva “Hochmat HaKabbalah” (znanost o primanju). Ona nam je dana od Stvoritelja, kako bi naše ogromne želje smjesta bile zadovoljene, pa bi se tada pojavile nove želje, koje bi bile ispunjene, itd. Odsutstvo jaza između želje i njezina ispunjenja omogućilo bi nam uživanje u beskrajnom miru i užitku.

Kako takva želja može biti stvorena? Ona ne postoji u našem svijetu. Stoga, duša je suprotna cijelom našem svijetu. Ona se razlikuje od ovog svijeta po svojstvu altruizma, zvanoga “zaslon” u Kabali. Proces stjecanja zaslona je predmet kojeg kabala proučava.

Govorimo o strogo praktičnom procesu, o svladavanju posebne metode. To se može postići u procesu proučavanja određenih kabalističkih knjiga. Na primjer, temeljno kabalističko djelo sastavljeno od šest dijelova, “Učenje o Deset Sefirot” sastavljeno je kao regularni akademski priručnik: u svakom je od njezinih 16 dijelova, na preko 2.000 stranica, struktura višeg svijeta obrazložena suvremenim jezikom. Dio pod naslovom “Unutarnje promišljanje” pruža detaljnije objašnjenje o funkcioniranju višega svijeta. Dio nazvan “Značenje riječi” nudi pitanja koja se odnose na značenje korištenih riječi. Konačno, dio “Pitanja i odgovori” bavi se opisima i objašnjenjima duhovnih fenomena.

Očekujemo sve one koji ne pronalaze mir i traže odgovor na pitanja o strukturi i načinu funkcioniranja univerzuma, te o smislu života. Ovo su ljudi s točkom u srcu. Za njih smo stvorili internetsku stranicu na 32 jezika - http://www.kab.info.