Koje su osnove znanosti kabale?

Znanost kabale je uzročno-posljedični redoslijed spuštanja Viših sila. Znanost se povinuje nepromjenjivim i apsolutnim zakonima koji su međusobno povezani i usmjereni ka otkrivenju Više sile (Stvoritelja) čovjeku u ovome svijetu.

Zakon općenitog i pojedinačnog

Zakon općeg sadržan je u činjenici da je čovječanstvu na kraju svog razvoja predodređeno spoznati Višu silu i u potpunosti je dosegnuti.

Zakon pojedinačnog tvrdi da, čak i prije no što čovječanstvo postigne takvo savršeno stanje, pojedine osobe iz svake generacije mogu ostvariti taj zadatak.

Višestrukost Duhovnih tijela, Sefirot i Svjetova

Znanost kabale izučava načine dostizanja konačne svrhe – čovjekove sličnosti sa Višom silom. Sukladno tome, izučava i strukture i međusobne veze između mnoštva duhovnih tijela.

Kako bismo to pojednostavnili, uzmimo za primjer malenu životinju čija je uloga ograničena na opstanak i preživljavanje onoliko vremena koliko joj  je potrebno za razmnožavanje, što omogućava nastavak postojanja vrste. Istražujući je, otkrili smo da sačinjava složeni konglomerat sastavljen od tisuća i tisuća vlakana i tetiva. Psiholozi i anatomi ustoličili su to kao činjenicu, premda nekoliko tisuća drugih sličnih konglomerata ostaje i dalje nepoznato čovjeku.

Analogno ovom primjeru, možemo razumijeti raznolikost višestrukih kombinacija i veza koje moramo naučiti kako bismo postigli konačnu svrhu.

Dva puta: odozgo prema dolje i odozdo prema gore

Znanost kabale podijeljena je na dva paralelna puta dostizanja Više sile. Oni su jednaki; jedina razlika među njima je da se prvi put spušta odozgo prema dolje do ovog svijeta, a drugi počinje u ovome svijetu i uspinje se kroz iste razine koje su oblikovane na prvom putu. Viši korijeni spuštaju se odozgo prvim putem i postupno se otkrivaju. Upravo zato, kabala to naziva “redoslijed spuštanja svjetova, Partzufim, i Sefirot”. Drugi put se odnosi na “postizanje Više sile”.

Prilikom postizanja Više sile, osoba se mora uzdizati istim putem, postupno shvaćajući svaki detalj i svaku razinu u potpunom skladu sa zakonima koji su postavljeni za vrijeme spuštanja Više sile. Potpuno dosezanje Više sile postupan je proces. Taj se put percipira u čovjekovim osjećajima tijekom određenog razdoblja i ovisi o brzini pročišćenja vlastitog egoizma, sve dok ne postigne sva svojstva svih spuštajućih razina.

Posljedice postignuća svih duhovnih razina unaprijed su predodređene; svako je sljedeće postignuće više od predhodnog. Ovo je slično prečkama ljestava.

Apstraktni koncepti

Mnogi ljudi zabunom pretpostavljaju da su sva imena i oznake koje se koriste u znanosti kabale apstraktni. Taj pogrešan stav nastao je zbog toga što kabala proučava Viši svijet koji se nalazi onkraj vremena i prostora, područje koje može spoznati samo onaj koji je savladao kabalističku metodu.

S obzirom da je tek nekoliko ljudi savladalo ovu mudrost i doseglo Viši svijet, mnogi vjeruju da se sve što se tiče Viših svjetova odnosi na apstraktne kategorije koje su odvojene od stvarnosti.

A zapravo, sve je upravo suprotno: kabala ne opisuje ono što ne odražava stvarnost postignutu od strane kabalista. Strogi kabalistički zakon kaže: “Samo se istinsko postignuće može opisati i imenovati. Štogod nije u postignuću, ne može se definirati riječima.”

Postignuće u kabali znači viši stupanj razumijevanja. Kabalisti smatraju postignućem samo njegovo jasno i opipljivo ostvarenje. U suprotnom, koriste drugačije definicije kao što su razumijevanje, znanje itd.

Stvarnost kao dio znanosti kabale

Slično, postoje stvari koje doživljavamo u vlastitoj, materijalnoj stvarnosti, a čiju bit nismo sposobni shvatiti čak niti zamišljanjem. Uzmimo za primjer pojave kao što su struja i magnetizam. Tko će se usuditi reći da su nestvarni, dok je naše znanje o njima poprilično zadovoljavajuće a činjenica da ustvari nemamo pojma o njihovoj biti potpuno nevažna. Njihova su imena tako stvarna i poznata, kao da ih i zapravo možemo osjetiti. Čak i mala djeca poznaju riječ “struja” jednako dobro kao i riječi “kruh” ili “šećer”, itd.

Nadalje, kao što nije moguće spoznati bit Više sile, jednako tako nije moguće spoznati esenciju bića koja je ta sila stvorila. Sve materijalne predmete koje možemo dotaknuti rukom postižemo (shvaćamo) kroz njihovo djelovanje, a ono nam pak daje određeni utisak, koji je rezultat interakcije naših čula s njim. I to nas potpuno zadovoljava unatoč činjenici da ne znamo ništa o biti tih predmeta. Ne shvaćamo ni vlastitu bit; sve što znamo o sebi samima je slijed akcija koje izviru iz te biti.

Stoga, svi su pojmovi i definicije koji se nalaze u kabalističkim knjigama stvarni, iako mi ne možemo shvatiti njihovu bit. Osoba je poprilično zadovoljna svojim ukupnim znanjem, mada su samo djela postignuta (spoznata). To postignuće ostvareno je kao rezultat interakcije između čovjeka i Više sile.

Međutim, za nas, to je posve dovoljno, i mi ne osjećamo nedostatak znanja kao što ne osjećamo nikakvu potrebu za šestim prstom, obzirom smo potpuno zadovoljni s pet.

Poteškoće u opisivanju Višeg postignuća

Ne možemo izraziti koncept Višeg svijeta koristeći zvukove i riječi našeg svijeta, jer je naš riječnik odraz onoga što mi doživljavamo našim osjetilima. To postaje od temeljnog značaja kada riječima moramo precizno izraziti znanje koje je primljeno putem razgovora. To je uobičajen način istraživanja, tipičan za ovu znanost i kabalisti moraju koristiti vrlo precizne definicije kako bi prenijeli relevantne informacije.

Zakon korijena i grana u Svjetovima

Univerzum se sastoji od četiri svijeta nazvanih prema redoslijedu njihovog spuštanja: Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya. Svi, od najvišeg svijeta, Atzilut, do našeg, materijalnog svijeta Assiya, imaju iste strukture, posve identične u svakom detalju. Stvarnost i sve njezine manifestacije koje postoje u prvom svijetu, prisutne su i u sljedećem, nižem, bez ikakvih promjena. I to vrijedi za sve svjetove koji slijede, sve do materijalnog svijeta kojeg mi opažamo.

Jedina razlika koja postoji između svjetova je u kvaliteti materijala od kojeg su sastavljeni. Ta kvaliteta određuje pojedinu razinu svakog svijeta, pa je tako materijal najvišeg svijeta “najtanji” u usporedbi s nižima. Materijal drugog svijeta je “grublji” od prvoga, ali “tanji” od sljedeće, niže razine. Taj redoslijed se nastavlja sve do našeg svijeta, čiji je material “grublji” i “mračniji” od svih prijašnjih svijetova.

Ipak, objekti i forme svakoga svijeta slični su u svim svojim detaljima, i kvalitativno i kvantitativno. Ovo sliči otisku pečata, gdje svaki i najmanji detalj pečata prelazi na otisak. Isto je tako i sa svjetovima: niži je svijet kao otisak onoga iznad njega. Sve forme koje postoje u višim svijetovima, otisnute su u nižim.

Ovo se naziva “korijen i grana”, i znači da svaki detalj nižeg svijeta čini granu, presliku svog korijena, svoga originala u višem svijetu. Taj detalj nastaje u višem svijetu i preslikava se u nižem. Drugim riječima, korijen zvan “sudbina” prisiljava ga da raste, kako kvalitativno tako i kvantitativno, te da poprimi svojstva sadržana u otisku pečata. Ovaj zakon korijena i grana djeluje u svakom svijetu, u svim manifestacijama stvarnosti u odnosu na viši svijet.

Kabalistički jezik grana

Jezik grana znači da je stvoren prema pravilima i uputama koje su grane u našem svijetu primile od svojih korijena u Višem svijetu. Ne postoji ništa u nižem svijetu, a da ne postoji u višem. Korijen u Višem svijetu prisiljava odgovarajuću granu ispod da preuzme svoj oblik i poprimi svoja svojstva.

Od povezanosti korijena i grana kabalisti su stvorili riječnik koji im omogućava razgovaranje o duhovnim korijenima Viših svjetova koristeći imena njihovih grana, koje jasno opažamo u osjetima ovoga svijeta. To omogućava primatelju informacija da dosegne Viši korijen zato što materijalna grana, s obzirom da je rezultat svog korijena, točno upućuje na isti.

Na taj način, svaki predmet našeg svijeta daje nam točno ime koje upućuje na njegov Viši korijen, mada sam korijen, koji je iznad svake imaginacije, ne može biti imenovan riječju ili zvukom. Međutim, zbog prisutnosti grana koje se mogu opaziti u ovome svijetu, verbalno izražavanje viših korijena ima pravo postojati.

To je bit kabalističkog govornog jezika uz pomoć kojeg kabalisti razmjenjuju informacije o svojim postignućima jedni s drugima, prenoseći ih od generacije do generacije i usmeno i pismeno. Njihovo uzajamno razumijevanje sasvim je dovoljno zato što posjeduje adekvatan stupanj točnosti koji je neophodan za istraživanje u ovoj znanosti. Kabalisti su postavili tako precizan i nepogrešiv sustav zbog toga što svaki detalj ima jedinstveno ime, inherentno samo njemu, te stoga točno upućuje na svoj duhovni korijen.

Prenošenje znanja s učitelja na učenika

Riječi koje je učitelj izustio ne mogu prenijeti nikakvo uzvišeno znanje koje je ponad vremena, prostora i kretanja. Jedino “jezik grana” može izraziti međusobnu povezanost između grana i njihovih viših korijena.

Međutim, samo osoba koja vidi međusobnu povezanost između grana i njihovih korijena može razumjeti taj jezik. Poveznica korijen-grana ne može se doseći odozdo prema gore, tj. gledajući na donje grane nemoguće je razabrati bilo kakvu povezansot s višim korijenom ili ga zamisliti pomoću mašte. Upravo suprotno, čovjek treba prvo doseći više korijene i tek tada će imati mogućnost uvidjeti povezanost između svake grane i njezinog korijena u Višem svijetu.

Tek nakon što otkrije i dosegne povezanost korijena i grana, osoba će uspostaviti “zajednički jezik” sa svojim učiteljem kabalistom. Jezik grana će omogučiti učitelju da prenese svom učeniku sve detalje svoje mudrosti i informacije o Višim svijetovima koje je primio od svog učitelja i samostalno postigao. To je zbog toga što sada imaju “zajednički jezik” i mogu se međusobno razumjeti.

Ukoliko učenik ne poznaje jezik i ne vidi povezanost između korijena i grana, učitelj nema načina na koji bi mu objasnio ijednu riječ Više mudrosti. Bez “zajedničkog jezika” neće moći razgovarati o kabalističkom istraživanju. Drugim riječima, ne postoji način da se mudrost kabale prenese osobi koja niti zna niti razumije.

Ali kako može učenik sam postići znanje ovog jezika? To se može postići uz pomoć kabalističkih knjiga koje će ga postupno uvesti u opažanje Višeg svijeta. Samo pri postignuću barem najmanje razine, moći će primiti mudrost svog učitelja kabalista jer od tada imaju zajedniči jezik.

“Nepristojna” imena u kabali

Iz gore navedenog, možemo razumijeti zašto kabalisti koriste riječi kao što su “poljubac”, “snošaj”, “zagrljaj”, “rođenje”... kako bi izrazili uzvišene ideje. Stvar je takva da se ova znanost ne može objasniti niti jednim drugim jezikom osim “jezikom grana”, koji najpreciznije ukazuje na povezanost između svakog korijena i njegove odgovarajuće grane. Iz toga slijedi da je nemoguće odbaciti bilo koju granu zbog niskosti njezine razine i prestati je koristiti u opisivanju veza u kabali, jer joj niti jedna druga grana u našem svijetu ne može biti zamjenom.

Ukoliko prestanemo koristiti neko ime, to će dovesti ne samo do gubitka odgovarajućeg duhovnog pojma, već će ujedno i vrlo ozbiljno naškoditi znanosti kao cjelini. U tom slučaju, jedna će karika u lancu mudrosti otpasti i uzdrmati međusobnu povezanost svih ostalih karika.

Ne trebamo biti iznenađeni uporabom “nepristojnih” riječi jer u ovom slučaju nemamo slobodu izbora i ne možemo zamijeniti nepristojnu riječ nekom pristojnijom. Kabalisti su obvezni biti precizni u korištenju grana koje jasno upućuju na viši korijen. Osim toga, oni moraju pružati detaljna objašnjenja i oblikovati precizne definicije za učenike.