Rav Yehuda Leib HaLevi Ashlag (1884-1954) znan je kao Baal HaSulam (Gospodar Ljestava), zbog svog Sulam (ljestve) komentara na knjigu Zohar. Posvetio je svoj život interpretaciji i obnavljanju (usavršavljanju) mudrosti kabale, rasprostrijevši je po Izraelu i čitavome svijetu. Razvio je jedinstvenu metodu učenja kabale, zahvaljujući kojoj se svatko može upustiti u dubinu stvarnosti i otkriti svoje korijene i svrhu postojanja.
Baal HaSulam rođen je u Varšavi, Poljska, 24. srpnja 1884. Rabinom su ga imenovali najveći varšavski rabini još dok je imao 19 godina. 16 je godina služio kao Dayan (židovski ortodoksni sudac) i učitelj u Varšavi.
Njegov je učitelj bio rabin Yehoshua iz Porsova. Baal HaSulam emigrirao je u Izrael 1921., i smjestio se u jeruzalemskome Starom Gradu. Glas o njegovu dolasku brzo se proširio među Židovima koji su emigrirali iz Poljske, pa je uskoro postao poznat kao autoritet u kabali. Postupno se oko njega formirala grupa učenika koja je u sitnim satima prisustvovala kabalističkim lekcijama. Baal HaSulam je iz Staroga Grada kasnije preselio u Givat Shaul, tada još novo naselje u Jeruzalemu, gdje je nekoliko godina služio kao rabin.
Od 1925-1928 godine Baal HaSulam boravi u Londonu. Ondje je napisao komentar na Arijevo Drvo Života – Panim meirot uMasbirot, kojega je objavio 1927. Tijekom boravka u Londonu, Baal HaSulam se učestalo dopisivao sa svojim učenicima u Izraelu. Sva ta pisma skupljena su 1985. godine u zbirku Igrot Kodesh (Pisma Svetosti).
Tijekom 1933. Baal HaSulam objavio je traktate Matan Tora (Davanje Tore), HaArvut (Veza), i HaShalom (Mir).
Dva su glavna Baal HaSulamova djela, kao rezultat mnogih godina rada: Talmud Eser Sefirot (Učenje o Deset Sefirot), komentar na Arijeve napise; i Perush HaSulam (Komentar Sulam na knjigu Zohar). Izdanja 16 dijelova (u šest tomova) Talmud Eser Sefirot pokrenuta su 1937. Beit Shaar HaKavanot (Vrata namjera) objavio je 1940. s komentarima na odabrane tekstove Arija. Perush HaSulam na Zohar otiskan je u 18 tomova između 1945 i 1953. godine. Kasnije je Baal HaSulam napisao tri dodatna toma koja sadrže komentare na Novi Zohar, čije je tiskanje dovršeno 1955, nakon njegove smrti.
U svojem Uvodu u Knjigu Zohar, Baal HaSulam piše (točka 58): I nazvao sam taj komentar Sulam (ljestve), kako bih pokazao da je svrha ovih, kao i svakih ljestava, da, ako imate tavan prepun dobara, tada su vam potrebne samo ljestve da biste ih dohvatili, i tada će svi darovi svijeta biti u vašim rukama.
Baal HaSulam je napisao niz uvoda koji pripremaju učenika za ispravno proučavanje kabalističkih tekstova. Neki od tih uvoda su Predgovor za Knjigu Zohar, Uvod u Knjigu Zohar, Uvod u Mudrost kabale, Predgovor za komentar Sulam, Opći predgovor za Drvo Života, te Uvod u Učenje o Deset Sefirot.
1940. godine Baal HaSulam objavljuje prvi i, kako se ispostavilo, posljednji broj dnevnika HaUma (Nacija). Britanski Mandat Palestine ukinuo je novine nakon zlonamjerne dojave da dnevnik promiče komunizam.
Tiskanje njegovih knjiga uvijek je bilo popraćeno ogromnim poteškoćama. Nešto možemo naučiti o važnosti koju je Baal HaSulam pridavao tiskanju i rasprostranjenju kabale i od laureata Izraelske Nagrade 2003. godine, profesora Shloma Giora Shohama koji opisuje svoj susret s Baal HaSulamom ranih 1950-tih.
Zatekao sam ga u trošnoj zgradi, gotovo ruševini, gdje se nalazila stara tiskarska preša. Nije si mogao priuštiti slovoslagača i radio je to sam, slovo po slovo, stajavši nad prešom satima, usprkos činjenici da je bio u poznim šezdesetim godinama svojega života. Ashlag je doista bio tzaddik (pravedan čovjek) – skroman čovjek, s licem koje zrači. No, bio je posve marginaliziran i krajnje osiromašen. Kasnije sam čuo da je nad prešom provodio toliko vremena da mu je olovo, koje se tada rabilo u tiskarskom procesu, ozbiljno narušilo zdravlje. Ovaj odlomak objavljen je 17. prosinca 2004. godine u časopisu 'Haaretz' u priči Miche Odenheimera.
Baal HaSulam nije samo stavljao vlastite ideje na papir, nego ih je i energično promicao. Nalazio se s mnogim vođama židovskih naselja Izraela tog vremena; vođama Radničkog pokreta i s mnogim javnim ličnostima. Među njima bili su David Ben-Gurion, Zalman Shazar, Moshe Sadeh, Chaim Arlozorov, Moshe Aram, Me'ir Yaari, Yaakov Hazan, Dov Sadan te veliki pjesnik Haim Nahman Bialik.
Prema Ben-Gurionu, on se susretao sa Yehudom Ashlagom više puta, i prema svemu sudeći, nerijetko bivao iznenađen: Ja sam s njime želio razgovarati o kabali, a on samnom o socijalizmu (Arhiv Ben-Guriona, Dnevnici, 11. ožujak 1958.).
U svom eseju Tri susreta i U međuvremenu (Amot, Tel-Aviv, 1963, str. 49), Dov Sadan piše: Rav Yehuda Leib Ashlag jedan od najvećih kabalista svih vremena, usmjerio se na pretvaranje osnova kabale u povijesni pogon naše generacije. Kroz svoju socijalističku percepciju, baziranu na iznad rečenom, potražio je kontakt unutar Kibutz Pokreta.
Možda će se činiti čudnim što je Baal HaSulam tražio vezu s hebrejskim Radničkim pokretom i njegovim vođama, s obzirom na mentalni i obrazovni ponor između njih. Ipak, duboko proučavanje njegovih napisa otkriva očaravajuću i intrigantnu osobnost erudita koji je snažno bio uključen u događanja svojega vremena, u Izraelu i čitavome svijetu; osobnost čije se ideje drže revolucionarnima i smjelima čak do današnjih dana.
