Prema onome što je objašnjeno u svezi „ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, sve pojedinosti iz 612 mitzvot sadržane su u tom pravilu. Kao što naši mudri kažu: “Ostalo su komentari; idi i uči.“ To znači da ćemo, ako ispunimo 612 mitzvot, biti nagrađeni  pravilom “ljubi bližnjega svoga“, a slijedom toga, ljubavlju prema Bogu.

Prema tome, što nam daje ljubav između prijatelja? Pisano je da, kad se skupi nekoliko prijatelja, s obzirom da svatko od njih ima tek malu silu ljubavi prema drugima, što znači da u sebi nose samo potencijal za ljubav prema drugome, i primijene ga, sjete se da su se odlučili odreći samoljublja u korist drugih. Ali zapravo, osoba vidi kako se ne može uopće odreći užitka volje za primanjem u korist drugoga, čak niti malo.

Međutim, okupljanjem nekoliko ljudi koji su se složili da moraju postići ljubav prema drugima, kad se ponište jedan prema drugome, svi se izmiješaju. Stoga, u svakoj se osobi skupi velika sila koja ovisi o veličini društva. Tada mogu uistinu ostvariti ljubav prema drugima .

Dakle, što nam dodaju ti detalji od 612 mitzvot, za koje kažemo da su tu kako bismo se mi mogli pridržavati pravila, budući da se pravilo može ispoštovati ljubavlju prema prijateljima? I vidimo kako u stvarnosti postoji ljubav među prijateljima i kod svjetovnih ljudi. Oni također stvaraju različita udruženja s ciljem da postignu ljubav između prijatelja. Kakva je onda razlika između religioznih i svjetovnih?

U stihu kaže (Psalam 1): “Ne sjedaj na mjesto onoga koji prezire“. Moramo razumjeti zabranu „mjesto onoga koji prezire“. Je li to zbog klevetanja ili praznih riječi? Dakle, zabrana nije vezana za „mjesto onoga koji prezire“. Što nam onda „mjesto onog koji prezire“ dodatno daje?

Značenje je toga da, kad se nekoliko ljudi sastane s ciljem ljubavi među prijateljima s namjerom da će svatko od njih pomoći svome prijatelju popraviti njegovo materijalno stanje, svatko očekuje da će s više susreta imati i više koristi i tako poboljšati svoje materijalno stanje.

Međutim, nakon svih susreta, svatko računa i gleda koliko je primio od društva za samoga sebe; što je volja za primanjem dobila time s obzirom da je uložio vrijeme i trud u korist društva; što onda ima od svega toga? Vjerojatno bi više dobio da se brinuo samo o vlastitoj koristi ili bar da je dio truda uložio samo za sebe. Ali, „ušao sam u društvo jer sam mislio da ću kroz to dobiti više nego što bih mogao dobiti sam. Ali sad vidim kako nisam dobio ništa.“                                                      

Tada požali i kaže: “Bolje bih prošao da koristim svoju malu moć za sebe umjesto što dajem svoje vrijeme društvu. Međutim, sada kada sam dao svoje vrijeme društvu s namjerom da dobijem više bogatstva kroz pomoć društva, konačno shvaćam da ne samo što nisam dobio ništa od društva već sam izgubio čak i ono što bih dobio da sam ostao sam.“

Kad imamo nekoga tko želi reći kako ljubav prema prijateljima treba biti korištena u svrhu davanja i kako će svi raditi za korist drugoga, svi se tome smiju i podsmjehuju. To im izgleda kao neka šala; takvo je stajalište svjetovnih. Rečeno je o tome: “Svima se zamjera što su u grijehu i svako milosrđe koje čine, čine zbog sebe. “Takvo društvo odvaja osobu od svetosti. Ono je baca u svijet podsmijeha, i to je zabrana mjesta onoga koji prezire.

Naši mudri o takvim društvima kažu: “Rasprši zle; bolje za njih i bolje za svijet.“ Drugim riječima, bolje da ne postoje. Dok je s pravednicima suprotno: “Sakupi pravednike; bolje za njih i bolje za svijet.“

Što znači pravednici? To su oni koji se žele pridržavati pravila “ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe“ i čija je jedina namjera izaći iz samoljublja i poprimiti drukčiju prirodu u ljubavi prema prijatelju. I iako je to mitzva koje se treba pridržavati i koju se osoba može prisiliti pridržavati, ljubav je ipak nešto što je dano srcu i srce se prirodno tome protivi. Što onda čovjek treba učiniti kako bi ljubav za druge dodirnula njegovo srce?

Zbog toga  nam je dano 612 mitzvot: one imaju snagu utisnuti osjećaj u srce. Ipak, budući da je to neprirodno, osjećaj je preslab da bi mogao ostvariti ljubav prema prijateljima de facto, mada čovjek ima potrebu za time. Stoga, sada mora potražiti savjet kako to zapravo  primijeniti u životu.

 Savjet kako učvrstiti sebe u pravilu, “ljubi bližnjeg svoga“ jest ljubav prijatelja. Ako se svatko poništi pred prijateljem i pomiješa se s njim, oni postaju jedna masa, gdje se svi mali dijelovi koji žele ljubav prema drugima ujedine u zajedničku silu koja se sastoji od mnogo dijelova. I kad ima veliku snagu, može provesti ljubav prema drugima.

A tada može doseći ljubav prema Bogu. Ali uvjet je da se svatko poništi pred svakim. Ipak, kad je odvojen od svoga prijatelja, ne može primiti onaj dio koji mora od njega primiti.

Prema tome, svatko treba reći kako je ništavan u usporedbi sa svojim prijateljem. To je kao s pisanjem brojeva. Ako prvo napišemo „1“ pa onda „0“, dobit ćemo deset puta veći iznos. Ako zatim napišemo „00“ dobit ćemo stotinu puta veći iznos. Drugim riječima, ako je njegov prijatelj broj jedan, onda nula dolazi poslije, pa se smatra kako on prima od svog prijatelja deset (10) puta više. I ako kaže kako je on dvostruka nula u usporedbi s prijateljem, od svog prijatelja prima stotinu (100) puta više.

No, ako je suprotno od toga, i on veli kako je njegov prijatelj nula, a on je jedan, tada je deset puta manji od svog prijatelja. I ako kaže da je on jedan, a njegova dva prijatelja nula u usporedbi s njim, tada se smatra da je on stotinu puta manji od njih, znači on je 0,01. Prema tome, njegov se stupanj smanjuje ovisno o tome koliko nula dobiva od svojih prijatelja.

Ipak, čak i kada stekne snagu i uspijeva istinski održati ljubav prema prijateljima i osjeća svoj užitak kao nešto loše za njega, ipak, ne vjeruj sebi. Mora postojati strah od pada u samoljublje usred rada. Drugim riječima, kada bi dobio veće zadovoljstvo od onog koje je navikao primati, iako već  može raditi s malim užicima u svrhu davanja, i spreman je odreći ih se, živi u strahu od većih užitaka.

 To se naziva „strah“, i to su vrata kroz koja se prima Svjetlost vjere, zvanu „Božanska inspiracija“, kako je napisano u Sulamu (heb. "ljestve" - izraz se odnosi na Baal HaSulamove komentare na Knjigu Zohar), “kolika  je mjera straha, tolika je vjera“.

 Dakle,moramo zapamtiti kako se pravilo “Ljubi bližnjega kao samoga sebe“ treba poštivati jer je to mitzva, budući da Stvoritelj zapovijeda da se obvežemo voljeti prijatelja. I rabi Akiva samo tumači tu mitzvu koju je Stvoritelj zapovjedio. Namjeravao ju je načiniti pravilom pomoću kojeg bi se ispunjavale sve mitzvot zbog zapovijedi Stvoritelja i zbog  samoispunjenja.

Drugim riječima, mitzvot ne trebaju širiti našu volju za primanjem, misleći da ćemo, ako  izvršavamo mitzvot, biti bogato nagrađeni. Upravo suprotno, ako izvršavamo mitzvot, dosegnut ćemo nagradu u obliku sposobnosti poništavanja svoje ljubavi prema sebi i postići ljubav za druge i, posljedično, ljubav prema Bogu.

Sad možemo razumjeti što su naši mudri rekli o stihu “smjesti ih“. To dolazi od riječi “napitak“. „Ako je odobren, to je napitak života; ako nije odobren, to je napitak smrti.“ Da nije odobren znači da se osoba bavi Torom i mitzvot kako bi povećala sebičnost, kako bi tijelo steklo imetak u zamjenu za svoj rad. Ako je odobren, čovjekova je sebičnost poništena i on teži primiti nagradu čija je snaga u ljubavi prema drugima, pomoću koje će doseći ljubav Stvoritelja - gdje će njegova jedina želja biti pružiti zadovoljstvo Stvoritelju.