Čovječanstvo neprestano traži logično ostvarenje svojeg postojanja. Mnoge tisuće godina čovjek se bavi proučavanjem zakona prirode.

Usprkos tome, suvremeni znanstvenici pronalaze da, što više napreduju u svojim znanstvenim istraživanjima, to zbrkaniju i nejasniju sliku svijeta pronalaze. Odgovori na pitanja o svrsi ovoga svijeta i čovjekovog postojanja još uvijek nisu pronađeni.

Kabala kao znanost nudi specifičnu metodu istraživanja svijeta. Ova metoda omogućuje razvijanje sposobnosti opažanja dijela postojanja koji je skriven od nas. Riječ “kabala” znači “primanje”; to je metoda koja pojedincu omogućuje primanje najvišega znanja i opažanje istinite, “objektivne” slike svijeta. Kabalisti nam ovu tehniku objašnjavaju prema svojim iskustvima. Napisali su knjige koje poučavaju metodologiji istraživanja postojanja i primanja odgovora na pitanje o smislu života.

Od početka vremena čovjek traži odgovore na glavna životna pitanja: Tko sam ja? Što je cilj mog postojanja? Zašto svijet postoji? Postojimo li i nakon smrti? itd. Ova neodgovorena pitanja o cilju i smislu života samo su dodatak našoj svakodnevnoj ljudskoj patnji – Zašto uopće moramo patiti? To nam ne dopušta da osjećamo ispunjenje, čak ni kada su naše svakodnevne želje privremeno zadovoljene.

Osoba koja je dostigla željeni cilj vrlo brzo počinje osjećati ponovni nedostatak ispunjenja. Kada gleda unatrag, može vidjeti koliko je vremena potrošila u očajničkim pokušajima da dosegne određeni cilj, no zauzvrat nije osjetila značajno zadovoljstvo iz tog postignuća.

S obzirom da nema odgovora na životna pitanja, potraga se nastavlja u mnogo raznih smjerova. Drevna vjerovanja i trenutno popularna istočnjačka učenja dio su ovih potraga. Meditacija, kao i tjelesne i intelektualne vježbe omogućuju osobi da se osjeća ugodnije u ovome svijetu, no to je samo pokušaj ometanja sebe samih u postavljanju pitanja, jer pojedinčeve želje ostaju neispunjene, a smisao života nije pronađen. Sve te metode opuštaju osobu jer umanjuju želje, a ne zato što vode do odgovora na cilj života i smisao patnje.

Ipak, čovjek ubrzo otkriva da je nemoguće ignorirati istinu. Počinjemo opažati da je ogromna količina znanja neophodnog za daljnju egzistenciju skrivena od nas, i osjećamo snažnu potrebu i hitnju otkriti ovu istinu.

Stjecanje znanja

U procesu proučavanja kabale čovjek mora steći znanje temeljnih sustava Univerzuma:

Stvaranje. Obuhvatni proces stvaranja i razvoj svjetova, shvatljiv čovjeku. To jest, kako Viša sila, pomoću uzastopnih ograničenja, stvara svjetove i objekte unutar njih.

Zakoni interakcije duhovnih i materijalnih svjetova, i njihove posljedice. Svrha stvaranja čovjeka je formiranje kreacije sposobne shvatiti veličinu Više Svijesti i, u konačnici, postati poput Njega.

Djelovanje. Čovjekov ulazak u ovaj svijet i izlazak iz njega. Kako čovjekove akcije pobuđuju reakciju u Višim svjetovima, i kako ta reakcija utječe na naš svijet i svaku pojedinu osobu. Individualni put svake osobe od vremena stvaranja svjetova do postignuća krajnjega Cilja.

Kretanje duša. Proučavanje biti svake duše i njezino kolanje. Čovjekova djela u ovome životu i njihove posljedice u narednim životima od početka do kraja svijeta. Na koji način i iz kojeg razloga duša silazi u tijelo, i što upravlja time da određeno tijelo preuzme određenu dušu. Tajna Vjerojatnosti i istraživanje povijesti čovječanstva kao posljedice specifičnog reda i prijenos duša. Povezanost duše sa zajedničkom kontrolom sustava svjetova, kretanja duše, ciklusi života i smrti – sve o čemu ovise svi naši putovi na ovome svijetu.

Upravljanje. Proučavanje našeg svijeta: nepokretne, vegetativne i pokretne (animalne) prirode, njihove biti, uloge i upravljanja njima iz duhovnog svijeta. Upravljanje odozgo i naša percepcija prirode, vremena i prostora.

Metoda kabale

Od svih znanosti koje neprestano razvijamo i uz pomoć kojih istražujemo svijet oko nas, kabala je posebna znanost koja nam pomaže razviti se na posve jedinstven način. Osim materijalnog svijeta koji se proučava kroz prirode znanosti, postoji i drugi svijet, koji je skriven od nas. Znanost kabale proučava ovaj skriveni svijet. Osjećamo da taj skriveni svijet postoji. Zašto pretpostavljamo da taj svijet postoji, iako ga ne vidimo? Dok otkrivamo samo djelomične zakone Svemira, shvaćamo da moraju postojati potpuniji zakoni, oni koji su logičniji i kojima se mogu objasniti svi aspekti našega života. To znači da nešto promiče našim osjetilima, i trenutno nam je nedohvatljivo.

Razumijemo da, ukoliko bismo imali druge osjetilne organe (za sada ne možemo čak ni zamisliti kakve), očito bismo drugačije opažali svijet. Naša percepcija bila bi šira i dublja na neki drukčiji način. No, trenutno nemamo takve organe. Ovaj nedostatak znanja o zakonima postojanja uzrokuje u nama osjećaj velike nelagode. Patimo, jer ne znamo kako se ispravno ponašati jedni s drugima i s prirodom, i ne vidimo cikluse našeg života, smrti i rođenja.

Tijekom istraživanja svijeta, naše znanje uvijek doseže granicu koja spriječava daljnji napredak. Mnoge različite metodologije razvijaju našu sposobnost predviđanja budućnosti i izlaska izvan granica uobičjene percepcije, no one također, općenito, doprinose malo. Možemo nejasno predvidjeti budućnost, no ne možemo jasno percipirati svijet oko nas i pravilno djelovati unutar njega. Čovjek (koji je naizgled toliko razvijeno biće) osjeća se još bespomoćnije i izgubljenije dok se nastavlja razvijati i napredovati. U konačnici, čini se da znanstvene metodologije koje istražuju okolinu zapravo ne postižu željeni cilj. Tako smo prisiljeni prepoznati da korijen problema leži u ograničenjima naših osjetilnih organa.

Postoji jasna metodologija koja omogućuje razvoj dodatnog osjetilnog organa: “šestoga čula” (možemo ga nazvati zaslonom ili povratnom svjetlošću). Ovaj nam organ omogućuje da vidimo, osjetimo i istražimo dio Univerzuma koji se ne može opaziti kroz uobičajenih pet osjetilnih organa. Razlika je u tome što prvih pet osjetila stječemo rođenjem, no šesto osjetilo moramo postupno razviti sami.

U određenom trenutku čovjek primi poseban znak odozgo. Počinje osjećati potrebu za razvijanjem ovog šestog organa, neophodnost iskušavanja skrivenog ili vanjskog Svemira. Ovo se događa postupno. Čovječanstvo i čovjek razvijaju se prema različitim razinama želja: u početku, prisutna je samo želja za animalnim užicima (seks, hrana itd.), zatim za bogatstvom, moći, položajem, slavom, znanjem; a nakon toga javljaju se želje za stjecanjem Više ili duhovne stvarnosti. Ove posljednje želje nalaze se izvan naših uobičajenih opažanja.

Prva želja za percipiranjem onoga što se nalazi izvan nas sjeme je šestoga čula. Nakon toga, na pojedincu je da ga razvije. Međutim, nitko ga ne može razviti sam. Čovječanstvu je za to dana posebna metodologija.

U svakoj generaciji, oni ljudi koji odozgo prime osjećaj potrebe za razvijanjem šestoga osjetila, na ovaj ili onaj način dođu do učitelja i knjiga i razviju ovaj osjećaj unutar sebe. Njih nazivamo kabalistima, dakle primateljima izvanjske ili više informacije. Oni tu informaciju stavljaju u knjige, opisuju svoja opažanja, dojmove, i prenose na nas svoje iskustvo i metodologiju o tome kako ostvariti proces stvaranja šestog osjetilnog organa da bi se došlo do ovog višeg stanja. U principu, oni govore o tome kako čovjek, koji je ostvario sve svoje prethodne želje za animalnim užicima, bogatstvom, položajem, slavom i znanjem, dolazi do potrebe za postignućem vanjskog ili skrivenog svemira.

U konačnici, svaka će osoba doći u ovo stanje, ako ne tijekom ovoga života, tada tijekom sljedećeg. Kao rezultat svih životnih vijekova pojedinac mora doseći stanje postojanja izvan vremena i prostora, izvan pet osjetilnih organa, s novim organom opažanja. To je neophodno za dostizanje stanja vječnosti, općeg mira i neograničenog znanja.

Svi su kabalisti ukazivali na naše vrijeme kao na točku iz koje će započeti masovna asimilacija duhovne stvarnosti, odnosno masovan razvoj ovog šestog osjetilnog organa u čovjeku. Kabala proučava ustrojstvo naše duše, njezin put, njezin silazak iz najvišeg stanja – Svijeta Beskonačnosti – kroz mnoge svjetove sve do “našeg svijeta” Ovaj put prema dolje završio je na kraju prošloga stoljeća (kabalisti su precizno ukazali na vrijeme – tijekom 1991-1995. godine), nakon čega je započeo put prema gore.

Svi kabalisti koji su živjeli prije našeg vremena bili su samo ljudi koji su hodali ovim putem i za nas pripremili metodologiju uspona. Mi smo prvi val, prva grupa duša spuštenih u ovaj svijet koja mora započeti uspon na masovan način.

U naše vrijeme, znanost kabale postaje sve popularnija, usprkos činjenici da vrlo malo ljudi razumije što je to, zašto se naziva znanošću i zašto do ljudi dolazi na ovaj način. Ipak, privlačenje njoj već može biti vidljivo, i opaža se na masovnoj razini, što su kabalisti predvidjeli prije mnogo stoljeća.

Što pojedinac treba činiti kada se pojavi jasna želja za razumijevanjem najvišega znanja? On započinje razvijanjem “točke u srcu” (u kabali se tako naziva želja), prema metodologiji koju su složili kabalisti. Nakon nekog vremena (što može trajati nekoliko godina), osoba počinje postupno i sve jače osjećati izvanjski svijet. Tek tada počinje osjećati razloge svega što se događa u našem svijetu. Već vidi sliku toga, gdje odlaze svi signali naših djela, snaga i misli.

Da bismo vidjeli ovu sliku, moramo razviti šesto čulo. U naših pet osjetilnih organa ona se ne može percipirati. Naš “ja” – istinska bit čovjeka – percipira se samo u šestom osjetilu. Čim se počne razvijati, čovjek počinje osjećati ono što se naziva “dušom”. Počinje doslovno vidjeti misli i želje. Pojedinac može percipirati kako te misli i želje prolaze od njega do drugih ljudi, na koji ih način prima i koliko je pod utjecajem drugih, te kako se to povezuje u čitavom svemiru sa svom okolnom prirodom i silazi natrag njemu.

Čovjek prima sposobnost jasnog sagledavanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u stvarnom vremenu. Koncept vremena nestaje i na kraju osoba sve vidi na posve jednak i otvoren način. Osim što postaje pronicljiv, čovjek počinje ispravno procjenjivati što se događa. I, što je najvažnije, javlja se prigoda za utjecajem na kontrolu Višega koja izvana upravlja nama i našim društvom. Pojedinac može ne samo predvidjeti što će se dogoditi, nego doslovce to i promijeniti. Ove sposobnosti pojavljuju se u osobi samo do mjere do koje je sposobna prevladati svoju egoističnu prirodu i početi razmišljati prema zakonima Višeg svijeta.

Sve je to stvarno i dostupno svima. Štoviše, sva priroda, ili opći zakon kontrole sveg stvorenog, djeluje na način da nas neprestano pomiče u neophodnom pravcu. Svo čovječanstvo nesvjesno napreduje, no pojedinac koji se počne svjesno kretati prema ovome cilju (postignuću cjelokupnog Univerzuma i životu u njegovoj punoj mjeri), više ne osjeća pritisak prirode na njega (tj. patnju), i istoga se trena čitav Svemir čini ispunjenim dobrim umjesto zlom.