˝Ljubi bližnjega svoga
kao samoga sebe˝
opći je zakon univerzuma.
Opći i Pojedinačni.

Ovo je jedna od najpoznatijih i najčešče citiranih izreka. Često se formulira u drugačijem obliku, kao:˝Ne čini drugima ono što ne želiš da se tebi dogodi.˝ Iako je ova fraza općepoznata, pogledajmo tumačimo li je na ispravan način.

Izraz ˝opći˝ upućuje na skup pojedinih djelova, koji u svojoj kombinaciji stvaraju ˝opće˝.  U tom slučaju, zakon ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝ označava ispravljanje čovjekovih 612 egoističnih svojstava i stvara svojstvo ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝.

Teško je shvatiti kako ovaj zakon može biti ˝opći˝ za sve ispravke koje nas je Božanska Providnost obvezala izvršiti, na način da nam šalje patnje.

Možda ovo svojstvo može služiti kao ˝opća˝ uputa povezana sa stavom osobe prema društvu. Ali kako svojstvo ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝ određuje osobni stav prema Stvoritelju?

Iz mudrosti Kabale, metode čovjekova ispravljanja i uzdizanja do razine Stvoritelja, jasno je da je svrha ove znanosti dovesti nas u stanje u kojem ćemo biti sposobni ispuniti zapovjed ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝.

Implicirajući na zakon ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝, Kabala želi reći da je čitav univerzum stvoren upravo prema tom zakonu i jedino naš svijet funkcionira na suprotan način, kao ˝ljubi samoga sebe˝. Ako čovjek u ovome svijetu želi živjeti u skladu s općim zakonom svemira, mora se mijenjati i prilagoditi tom zakonu. Uzrok svih patnji u ovom svijetu leži u našoj suprotnosti u odnosu na ovaj opći zakon.

Za početak, treba pojasniti izraz ˝kao samoga sebe˝. Doslovno, to bi značilo voljeti sebi bližnje stvorenje u istoj mjeri u kojoj volite sebe. Ali u ovom je slučaju to potpuno neostvarivo.

Pa čak i da izjava glasi: ˝Ljubi bližnjega svoga kao što on ljubi tebe˝, vrlo bi malo ljudi bilo sposobno učiniti to u punoj mjeri. Ipak, bilo bi prihvatljivo. Ali je posve nemoguće ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe!

Da na svijetu ne postoji nitko drugi osim tvog prijatelja, još bi uvijek bilo nemoguće išta reći o svijetu prepunom ljudi. Ako omogućimo osobi da započne voljeti sve ljude kao sebe, ona neće imati vremena za sebe. Ipak, u svojoj ljubavi prema sebi, ona neprestano, poptuno i dobrovoljno zadovoljava svoje potrebe.

Međutim, osoba nema niti želju niti dovoljan razlog da zadovolji potrebe društva. Čak i da ima takvu želju, bilo bi za nju nemoguće provesti u djelo doslovno značenje naputka ˝Ljubi bližnjega svoga kao što on ljubi tebe˝. Kako je onda Božanska Providnost obvezala ljude da čine nešto što je nemoguće?

Ne može se reći ni da je ova izjava preuveličana. Štoviše, kažu da čovjek mora potrebe prijatelja staviti ispred svojih.

Jedan ispravak

Postoji samo jedan praktičan ispravak u odnosu na društvo i on vodi povezivanju sa Stvoriteljem.

Ali zašto nas Svoritelj nije stvorio u uzvišenom stanju i poštedio nas tereta ispravljanja?

Nemoguće je uživati u nezasluženim plodovima rada zbog nedostatka potrebe za njima, a to je Stvoriteljeva veličanstvenost. Mi možemo doseći tu veličanstvenost kroz vlastite napore i ispravan osjećaj i zadovoljstvo da primamo od Njega kao nešto zasluženo, a ne kao dar.

Koji je izvor temeljnog osjećaja kada primamo dar? Postoji zakon ˝Priroda grane je ista kao i njezinu korijenu˝. To znači da je sve što postoji u korijenu korisno i ugodno za grane i obrnuto - ono čega nema u korijenu opaža se kao odvratno i štetno za grane.

S obzirom da je davanje Stvoritelja naš korijen, mi se osjećamo jadno kada primamo.

Izjednačenje se sastoji od postupnog ispravljanja egoističnih svojstava. Studirajući Kabalu, osoba prima snagu i smisao povezivanja sa korijenom.

Dva dijela u metodi Kabale: ispravljanje odnosa sa Stvoriteljem i s bližnjim

Premda postoje dva aspekta u metodi Kabale:

• ispravljanje odnosa sa Stvoriteljem, i
• ispravljanje odnosa s bližnjim,

njihova je praktična primjena i svrha ista – djelovati za Stvoritelja. Nema razlike u tome djeluje li osoba za svoga bližnjega ili za Stvoritelja, jer osjeća da sve što je izvan nje ne postoji.

Zato bi osoba trebala započeti sa djelovanjem ˝za sebe˝ (za svoj vlastiti užitak), i postupno prijeći na djelovanje ˝za Stvoritelja˝ (iz ljubavi).

Kad se izvrši ispravak ˝ljubi bližnjega svoga˝, osoba postiže svojstvo davanja i ljubavi prema Stvoritelju. Ne osjeća se nikakva razlika između te dvije stvari jer se sve što je izvan našeg tijela i osobne koristi, opaža kao jedno te isto, davanje prema prijatelju ili prema Stvoritelju.

Zbog toga je zakon ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝ konačna svrha svih ispravaka. I društvo koje nas okružuje sačinjeno je na način da osoba, izbjegavajući pogrešne akcije (jer su one usmjerene prema bližnjim stvorenjima), može postići duhovna svojstva.

Čovjek zna da, ako ispunjenje potreba svoga bližnjega stavi ispred ispunjenja svojih potreba, to će u određenoj mjeri stvoriti davanje. Na taj si način ne postavlja za cilj ˝ljubiti Stvoritelja svim svojim srcem i dušom˝, jer to je zapravo jedno te isto. Zaista, on također mora voljeti bližnjega svoga svim svojim srcem i dušom.

Ovo je pravo značenje riječi ˝kao samoga sebe˝. Čovjek nesumnjivo voli samoga sebe svim svojim srcem i dušom. Može zavaravati samoga sebe da ljubi Stvoritelja, dok njegov bližnji stoji kraj njega.

Metoda Kabale je dana čitavoj naciji

Ostaje pitanje: Kako možemo željeti i steći duhovno svojstvo, premda se to čini nemogućim?

Metoda Kabale je dana čitavoj naciji. Ljudima je dan sljedeći uvjet: je li svatko iz nacije spreman primiti na sebe uvjet „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“ kao sredtsvo stapanja sa Stvoriteljem?

I tek je, nakon što je svatko pristao i rekao „Učinit ćemo i čut ćemo“, to postalo moguće, stoga što se, ako se 600 000 ljudi bude brinulo jedni o drugima, nitko neće morati brinuti za svoj opstanak, jer će ostali skrbiti o svim njegovim potrebama.

Uzajamna odgovornost

Svijet je stvoren i upravljan prema zakonu univerzalnog davanja. Ovaj zakon obuhvaća sve stvoreno i pokreće nas da postignemo njegovo ispunjenje, savjesno napredujući na putu Kabale, ili kroz patnju. Kao rezultat, čovječanstvo će morati provoditi zakon uzajamne odgovornosti.

Štoviše, vrlo je jasno da samo određeni broj ljudi može poštivati uvjete uzajamne odgovornosti. U ovom slučaju, oni mogu jedni u drugima stvoriti osjećaj povjerenja, što će im omogućiti da se ˝prebace˝ na davanje i ne brinu o vlastitim potrebama. Ovaj psihološki uvjet ne ovisi o broju ljudi, nego o tome koliko svaki pojedinac druge vidi kao velike.

Međutim, ako bi neodgovorni ljudi postali članovi ovih grupa ili nacija, onemogućili bi ostale u njihovoj potpori i pomoći, te se ostatak grupe ne bi mogao u potpunosti posvetiti davanju i ljubavi za svoga bližnjega.

Dakle, ako jedan dio nacije ugrožava dogovor koji se temelji na uzajamnoj odgovornosti, tada taj dio postaje uzrokom patnje čitave nacije.

Rav Shimon Bar Yochai daje sljedeći primjer: Bila su dva čovjeka u čamcu, kada jedan od njih iznenada počne bušiti rupu u podu. Prijatelj ga upita: ˝Zašto bušiš rupu?˝, a ovaj mu odgovori: ˝Što te briga, bušim ispod sebe, a ne ispod tebe˝. S obzirom da je čitavo čovječanstvo povezano u jedan sustav, neodgovorni egoisti podređuju sebe i sve druge patnji.

Svakom pojedincu i čitavom svijetu sudi se prema većini; stoga osoba koja čini ispravak donosi radost svijetu, dok prekršitelji donose nesreću i žalost. Ovaj zakon obuhvaća čitavo čovječanstvo, jer jedna nacija nije dovoljna da se izvrši potpuno ispravljanje svijeta. Pisano je: ˝Čitava će zemlja biti ispunjena znanjem Gospodinovim... i svi narodi ići će k Njemu˝.

Dakle, odgovornost je nametnuta čitavom svijetu, tako da jedan narod, bez pomoći svih drugih, neće moći doseći željenu svrhu.

Svako ispravljanje pojedinca utječe na čitavi svijet, vodi ka uspostavljanju zakona ljubavi i davanja, sve dok ˝zemlja ne bude ispunjena znanjem...˝. Na isti način, kršenje, učinjeno od strane pojedinca, utječe na čitavi svijet. To pobuđuje kompenzacijske sile (koje mi vidimo kao patnje), koje nas tjeraju da učinimo ispravak.

Zašto je metoda Kabale dana Izraelu?

Iako je čitavo čovječanstvo preodređeno postići svrhu stvaranja, postavlja se pitanje zašto je metoda Kabale dana samo jednom narodu, a ne i svim ostalim ljudima svijeta? To se može objasniti na sljedeći način:

• samo je jedna osoba (Abraham) određena usavršiti načelo ljubavi i davanja
• njegovi učenici i potomci postupno su se razvili u narod, njihova djeca primila su kabalističko učenje, iako u biti oni predstavaljaju kabalističku grupu
• narod (kabalistička grupa) pao je sa svoje duhovne razine na razinu ostalih naroda i nestao u njima
• narodi svijeta i narod Izraela raste egoistično i dostiže razinu kada je potrebno razotkriti metodu ispravljanja i uspona na Stvoriteljevu razinu