Što dobivamo iz zakona (Klal[1]) „voli prijatelja kao sebe samoga“? Pomoću tog zakona možemo postići ljubav prema Stvoritelju. Ako je tako, što dobivamo iz 612 mitzvot?
Prvo, moramo znati što zakon jest. Poznato je da se kolektiv (klal) sastoji od brojnih pojedinaca. Bez pojedinaca ne može postojati kolektiv. Primjerice, kada za zbor kažemo „sveti zbor, govorimo o skupini pojedinaca koji su se okupili i stvorili cjelinu. Nakon toga, skup dobiva glavu itd., i to se naziva minian (deset/kvorum) ili „kongregacija“. Najmanje deset ljudi mora biti prisutno i tada se može reći Kedusha (dio židovske molitve) tijekom službe.
Sveti Zohar o tome kaže: „Gdje postoji deset, Božansko je prisutno.“ To znači da na mjestu gdje postoji deset ljudi, postoji mjesto za prisutnost Božanskog.
Iz toga slijedi da je zakon „voli prijatelja kao sebe samoga“ utemeljen na 612 mitzvot. Drugim riječima, poštujemo li 612 mitzvot, moći ćemo postići zakon „voli bližnjega kao sebe samoga“. Ispostavlja se da nam pojedinačni dijelovi omogućuju da postignemo stvaranje kolektiva, a kada steknemo kolektiv, moći ćemo postići ljubav prema Stvoritelju, kao što je pisano: „Duša moja čezne za Gospodinom.“
Međutim, pojedinac se ne može sam pridržavati 612 mitzvot. Uzmimo, primjerice, iskupljenje prvorođenčeta. Ukoliko je čovjekovo prvorođenče žensko, on ne može izvršiti mitzvu iskupljenja prvorođenčeta. Također, žene ne moraju poštivati mitzve određene vremenom, poput tzitzit i tefilin. No zbog toga što je „čitav Izrael odgovoran jedan za drugoga“, zahvaljujući sudjelovanju svih, sve mitzve bivaju ispoštovane. To je kao da svi zajedno poštuju sve mitzvot. Stoga, kroz 612 mitzvot možemo postići zakon „voli prijatelja kao sebe samoga“.
