Uvod

„Osim postignuća u kulturnom napretku i znanosti, svaka generacija na sljedeću također prenosi i zajedničko iskustvo čovječanstva koje je nakupljeno. To sjećanje  prenosi se s generacije na generaciju isto kao što se energija prenosi s istrunulog zrna na novonastali izdanak. Jedino što postoji u prolasku sjećanja je energija reshimo. U drugu ruku, sva materija trune na isti način kao što i ljudsko tijelo trune i sve se informacije prenose na izlazeću dušu. Nakon toga duša naseljava nova tijela i spoznaje to sjećanje ili reshimo.

Koja je razlika između prolaska informacija kroz sjeme tijekom rođenja novorođenčeta mladoga para  i prolaska informacija u slučaju kada duša umrle osobe nastani novo tijelo? Naposljetku, roditelju su još uvijek živi u našem svijetu, a njihova djeca žive zajedno s njima. Koje duše nastanjuju njihovu djecu?

Stoljećima sve nacije posjeduju beskrajnu urođenu želju da prenesu svoje znanje na svoju djecu. Žele na njih prenijeti najbolje i najvrjednije stvari. Najbolji način da se to ostvari nije kroz odgoj i učenje ili kroz sredstva koja koristi „Domemde-Kdusha“ ili obično društvo.

Prenošenje iz jedne generacije na drugu događa se upravo putem duhovnog „paketa“. Stoga, kako bi osoba prenijela najbolje stvari svome djetetu, najispravnija stvar koju osoba treba napraviti je ispraviti sebe i tako poboljšati svoje sjeme ili svoju dušu. Čovjekova briga trebala bi biti da njegova duša napusti njegovo tijelo u što ispravljenijem obliku.

Na taj način osoba prenosi svoju dušu na svoje dijete, kao i sve što njegova duša sadrži. Nadalje, ona ne prenosi ništa putem sustava odgoja, zajednice i bilo čim drugim što postoji na zemlji. Prenošenje se odvija jedino putem duhovne razine, a ne materijalnim oblicima.”

Michael Laitman, ulomak iz knjige Duhovna potraga.

Svrha stvaranja

Ne postoji ništa što je viša upravljajuća sila stvorila bez razloga. Stoga ta sila nedvojbeno ima cilj za kreaciju koja se pred nama otkriva. Stvarnost koju je stvorila viša upravljajuća sila vrlo je raznolika. Iz sve te raznolikosti, posebno je važna inteligentna percepcija , koja je  dana isključivo čovjeku i omogućuje mu da oko sebe percipira patnju drugih.  Stoga, ako viša upravljujuća sila ima cilj stvaranja, tada je njezin predmet čovjek i sve je stvoreno  kako bi on dosegao ono što mu je predodređeno, što znači da treba doseći stanje percepcije više sile koja njime upravlja, na isti način kao što percipira sve oko sebe.

Kao rezultat približavanja višoj sili ili postizanja jednakosti s višom silom s obzirom na svojstva davanja i ljubavi, u osobi raste beskrajno zadovoljstvo, koje može dovesti do predivne percepcije potpune uzajamne povezanosti s višom vladajućom silom.

Sve što je stvoreno je želja za primanjem. To jest, to je ženski izvor u odnosu na Stvoritelja, koji je muški izvor želje za davanjem. Kao posljedica, kreacija je također podijeljena na muški i ženski dio. Ako kreacija postane jednaka svjetlosti, tada se naziva muškim  dijelom. S druge strane, ako ostane bez svjetlosti i prima, naziva se ženskim dijelom. Sve to dolazi iz perspektive ispravljanja stvorenoga. Osim ispravljanja postoji i prirodna podjela u kojoj muški dio čine prvih deset sefirot (Keter, Hochma, Bina, Hesed, Gvura, Tifferet, Netzah, Hod, Yesod) i ženski dio koji je Malchut.

U našem svijetu sve se pojavljuje kao rezultat podjele Adamove duše na 600 000 duša. Ti se dijelovi razlikuju po stupnju ispravljenosti i  trebaju naizmjence igrati ili muške ili ženske uloge. To jest, ponekad moraju ići desnom linijom (davanje ili muški dio)a ponekad lijevom linijom (primanje ili ženski dio). Sva imena Tore (Biblija) predstavljaju duhovna postignuća na stupnjevima uspona. Međutim , kako bi se doseglo svako Ime, potrebno je naizmjence, u određeno vrijeme,  igrati mušku i žensku ulogu , koje simboliziraju lijevu i desnu liniju. Primjerice, postoje i muška i ženska strana na stupnjevima Faraona, Mojsija, Izraela i nacija svijeta, ali svako specifično ime doseže se samo jednom i na određenom nivou.

Muškarac i žena su utjelovljenje odnosa među Zeir Anpin i Malchut svijeta Atzilut. Bit i razina njihove povezanosti daju specifično ime stupnju. Muška i ženska stanja konstantna su stanja na svih 125 duhovnih stupnjeva.

Zajednički kli podijeljen je na dva dijela. Jedan od tih dijelova prirodno teži naprijed. To je Galgaltave –Einaim. Drugi dio ne teži naprijed: to je AHP zajedničke duše. Osim toga, AHP je također podijeljen u 70 dijelova i svi ti dijelovi podijeljeni su na muške i ženske. Ono što se dogodi je podjela na ogroman broj različitih grupa i svojstava. Podijeljenost zajedničke duše na dva dijela, na ženski i muški, jako je precizna.

Ženska je  duša, suprotno muškoj, ona koja izvršava uobičajeniju korekciju. Tijekom svog postojanja prolazimo kroz reinkarnacije (gilgulim) i  mnogo se puta vraćamo u ovaj život. Svaki put izabiremo i nakupljamo reshimot ili gorka iskustva iz ovoga života. Svi udarci koje nakupimo čine  nas osjetljivijma prema percepciji duhovnog.

U sadašnjoj smo reinkarnaciji došli do točke u kojoj shvaćamo način na koji trebamo težiti prema duhovnom. To je rezultat desetaka  i stotina reinkarnacija. Postoji zajednička korekcija i postoji pojedinačna korekcija. Tijekom perioda inkarnacije kada smo u našem svijetu, prije nego što prijeđemo machsom (barijera koja odvaja naši svijet od duhovnog) i napustimo percepcije našeg svijeta, koji tip tijela (muški ili ženski) naša duša nastani izuzetno je bitno.

Nakon toga, kada duša pređe machsom i uđe u percepciju Višeg svijeta, više nije važno tko je muškarac, a tko žena, svi ćemo biti kabalisti – duša nema spola. Naravno, postoje razlike u dušama, ali one nisu isključivo vezane uz spol. Razlike se odnose na zajednički dio duše s kojim je svaka od duša povezana.

Pitanje: Hoće li svi ljudi, nacije i pojedinci doseći cilj stvaranja? Ili postoji  razlika s obzirom na rasu, nacionalnost, spol, godine itd?

Stvoritelj je stvorio svoja stvorenja u obliku nepomične, vegetativne, životinjske i ljudske prirode. Nepomična priroda je najniža, a ljudska je najviša. Osim toga sva ta priroda je okomito (od gore prema dolje) podijeljena na dva spola.

Čovjek se razlikuje od ostale prirode zbog toga što je njegova zadaća doseći cilj stvaranja samostalno. Ostali dijelovi prirode uzdižu se prema cilju stvaranja, beskonačnosti i savršenstvu, zajedno s čovjekom. To jest, one ovise o čovjeku. No svi će doseći cilj stvaranja. Kod  ljudi također postoji podjela prema razinama, kao i na vanjske i unutrašnje dijelove. (Za više informacija pogledaj Uvod u knjigu Zohar u Knjizi Zohar Rava Laitmana)

Muški i ženski dijelovi kreacije dijele cijeli svemir od gore prema dolje ,paralelni  su i suprotni jedan drugome. Savršeno si odgovaraju, nadopunjuju jedan drugog, ali nikada ne kopiraju funkcije jedni od drugih. Međutim, žene često svojataju muške funkcije. Koje su funkcije žene u kreaciji, u stvaranju?

Prije našeg vremena samo izabranim muškarcima  bilo je dozvoljeno da studiraju  kabalu. U današnje vrijeme, kako su kabalisti iz prošlosti davno rekli i kako naš veliki suvremenik Rabbi Yehuda Ashlag piše, svi mogu učiti kabalu: svi, bez iznimki.

Naravno, to uključuje i žene. Razlike (pa tako i spolne) u našem svijetu postoje samo zato što  proizlaze iz razlika u duhovnim korijenima, stoga je metodologija studiranja i primjenjivanja znanosti kabale drugačija za muškarace i žene, prema tome, treba ih učiti odvojeno. Sva naša predavanja prevedena su na internetu i preko našeg telefonskog sustava. Pristup je besplatan, kao i sve ostale naše usluge. Žena ulazi u kabalu i doseže više svjetove na isti način kao i muškarac.

Pitanje: Kako svijet može postojati ako se sve neprestano  mijenja?

Svijet će nataviti postojati na isti način kako postoji i sada. Čak i sada svatko od nas, i svijet kao cjelina, mjenja svoja razmišljanja, percepcije, sumnje i odluke. Svijet će samo napredovati, bržim ostvarivanjem prijelaznih stanja i time doseći cilj.

Danas čovjek mijenja svoj posao nekoliko puta tijekom svoga života. U budućnosti koncept „profesije“ neće više postojati. Ono što ste učili jučer više neće odgovarati onome danas. Dogodit će se toliko velika obnova u znanosti i tehnologiji da ćete neprestano morati učiti nove stvari. Lagano ćete mijenjati jednu stvar drugom. Pojam „profesije“ više neće postojati, kao „ja sam završio sveučilište, pa to već znači da sam u specifičnoj profesiji“. Ne, taj pojam više neće funkcionirati jer će se promjene pojavljivati jako brzo.

Kako su stvari funkcionirale u prošlosti? „Rodio sam se u malome selu i živio tamo cijeli svoj život.“ Danas možemo vidjeti da se sve raspada. Obitelj se raspada, ljudi se vjenčavaju po dva-tri puta, odgajaju djecu u drugim obiteljima, u trećoj ili čak četvrtoj obitelji, mijenjaju svoje karijere, sele se i tako dalje. Cijeli se svijet općenito negdje pomiče! Nije li to ono što vidimo danas?

Zašto se to događa? To je rezultat razvoja egoizma, koji nas gura naprijed prema rastućim i brzim promjenama. U stvarnosti to je za opće dobro. Iako se čini da sve te promjene uzrokuju nestabilnost u svijetu, u stvarnosti je zapravo suprotno - one će nas dovesti do spoznaje zašto je svijet uopće nestabilan.

„Nemojmo ići toliko brzo, sporije. Riješimo se automobila i vlakova. Prestati ćemo se micati i vratiti ćemo se u prethodno stoljeće - tada je sve bilo dobro.“

Pogledajte filmove dvadesetoga stoljeća. Kako svi polako lutaju okolo i razmišljaju. Možete li ih uopće gledati? Nemate čak ni dovoljno strpljenja  da gledate te filmove. Može li netko danas čitati romane iz tog vremena? Može li mlada generacija čitati romane koji su pisani prije 200 godina? Ne može. Ti su romani pisani za sasvim drugačije osobe. Ljudi bi tijekom čitavog svog života iskusili ono što današnja osoba iskusi u dva dana. Njihova su iskustva današnjim osobama smiješna.

Stoga sve te promjene odgovaraju našem rastućem egoizmu. Jer inače, bez tih velikih promjena, ne bismo mogli shvatiti naš trenutačni egoizam. Današnji se egoizam u osobi razvija kvalitativno puno brže svake minute. Razvija se u njemu u obliku parabole. Npr, 10 kilograma egoizma se nadodaje na mene svake minute. U prošlosti, u prethodnom stoljeću 10 kilograma egoizma dodalo bi se tijekom cijele godine, a sada se nadodaje tijekom jednoga dana. U ovom slučaju, što bih ja trebao učiniti? Moram promijeniti svoje razmišljanje dvadeset puta tijekom dana, promijeniti sve svoje aktivnosti i raditi nešto drugo. Moram to činiti da bih spoznao egoizam koji raste u meni. On uzrokuje te promjene u meni, protiv moje volje, htio ja to ili ne. Nije da se namjerno tako pokrećemo ili da radimo išta kako bi se to pojavilo. Možemo vidjeti kako sama priroda prisiljava čovječanstvo na to i svaka godina postajat će sve intenzivnija, sve brža.

Prema tome , današnje ubrzanje tijekom jedne godine je kao tisuću godina u prošlosti. Kao rezultat toga za nekoliko godina gledat ćemo u potpuno drukčiji svijet. Ne možemo gledati na godinu kao na jednaki period vremena kakav je bio u prošlome stoljeću ili stoljeću prije tog. Danas je godina potpuno drugačija mjera.

Netočno je reći :“... sve dok čovječanstvo ne sazrije, sve dok mu se nešto ne dogodi...“ Ne možemo ni pretpostaviti što će se dogoditi u sljedećoj godini. Život nadilazi sve fantazije. To je ritam.

Možemo vidjeti koliko ljudi mijenja svoje profesije, svoje obitelji i mjesta stanovanja. Pogledajte što se događa u svijetu. Ljudi ostavljaju sve kako bi započeli nove živote, kao da se rađaju iznova.

Zbog čega se to javlja? Čovjekova unutarnja želja toliko se mijenja da ne želi uzeti ništa iz svog prethodnog života sa sobom. Seli se u potpuno drukčiju državu i započinje potpuno drukčiji život.

Jednom davno, prije 200 godina, bismo li mogli razmišljati na taj način o nekoj osobi? Da ste rođeni u nekom selu, tada biste ostali i živjeti u njemu. Ako vam je otac bio kovač onda bi ste i vi to bili i tako je bilo sa svime. Danas osoba ne može ostati ista čak ni u svome životu. I to će nastaviti rasti. Na taj način svijet će brže doseći ispravljeno stanje. Ne možemo se bojati razvoja i svega na što nas egoistične želje navode da radimo. Pustite da nas navedu na bilo šta i to će nas dovesti do brže spoznaje zla.

Muškarac i žena

Sve što se događa u našem svijetu rezultat je utjecaja Viših sila koje se spuštaju do našeg svijeta. Kako bi zaista razumijeli što se događa, potrebno je proučavati Više sile, njihova svojstva, namjenu i svrhu.

Svi su svjetovi paralelni jedan drugome. Sve što se događa u višem svijetu, također se događa u svijetu ispod njega, ali očituje se u specifičnim promjenama u formi, što je rezultat različitosti "materijala" od kojih se svjetovi sastoje. Duhovni svjetovi sastoje se od duhovne materije ili altruistične žudnje, dok se naš svijet sastoji od egoistične žudnje.

Cijeli se svemir sastoji od dva elementa: Stvoritelja i njegove kreacije. Stvoritelj je Onaj Koji Stvara, Onaj Koji Daje, Onaj Koji Je Iznad, Onaj Koji Određuje. Kreacija je primatelj, niža je i podređena. Međutim, takvo poimanje kreacije nepotpuno je i pogrešno. Razlog tome jest činjenica da je Stvoritelj savršen i apsolutno svemoguć. Njegova namjera nipošto nije bila stvoriti kreaciju koja je Njemu podčinjena na način na koji se potčinjava roba. Kada je Stvoritelj stvorio kreaciju, pružio joj je potpunu mogućnost uzdizanja do najviše razine, razine potpune jednakosti s Njim.

Stvoritelj se ne boji konkurencije i partnerstva jer je potpuno savršen. Kreacija ili čovjek postaje savršen  do one mjere do koje usvaja sile jednake Stvoritelju, tako postajući jednako moćan i stvarajući na jednak način poput Stvoritelja.

Te mogućnosti još uvijek ne postoje u našem svijetu i mi smo igračke u rukama prirode i zakona stvaranja jer sami još uvijek nismo u mogućnosti usmjeriti put ispravljanja. Zbog toga nam se čini da se kreacija (primatelj) razlikuje od Stvoritelja te da je na nižoj razini od Njega.

Međutim, čak su i u našem svijetu odnosi između spolova, gdje muški dio smatramo "davanjem", a ženski "primanjem", dvosmisleni. Čak i psiholozi tvrde da sve što muškarci postižu na ovom svijetu, postižu samo u svrhu podizanja sebe u očima žena. Na taj način, naoko slabi ženski dio tjera muški dio da naporno radi kako bi uspio i kako bi ono sto je osvojio predao ženskom dijelu.

Čak i u životinjskom svijetu primjećujemo mužjake koji moraju osvojiti ženku i boriti se za nju. Lav je mnogo ljepši od lavice i paunov je rep mnogo raskošniji u mužjaka nego u ženke. To vrijedi za većinu stvorenja te u mnogim slučajevima mužjak plaća svojim životom kako bi osvojio naklonost ženki.

Potrebno je razmotriti odnos između spolova kako bi potpuno razumjeli da niti jedan od njih nema prednost pred onim drugim te da savršenstvo postižu samo u međusobnom nadopunjavanju, a to pak postižu pod uvjetom da svatko od njih ispunjava svoju funkciju.

Stvoritelj je posložio stvari na taj način upravo kako bi pružio čovjeku priliku da se transformira iz primatelja u davatelja, kako bi izjednačio svoju razinu sa razinom Stvoritelja.

Može nam se učiniti da je razlika između spolova izvanjska i tjelesna te da možemo pretvoriti muškarca u ženu kirurškim zahvatima i izmjenom hormona. Međutim, razlika među spolovima  mnogo je dublja i leži u samom korijenu svemira, u korjenima naših duša. Iz toga proizlazi razlika i upravo smo mi, muškarci i žene, duše različitih atributa.

Muška i ženska duša proizlaze iz različitih duhovnih izvora i zbog toga se inkarniraju u ovome svijetu kao različita stvorenja. Sve različitosti između spolova uzrokovale su duše, kao i različitosti između tipova i podtipova, klasa i podklasa sveukupne kreacije.

Duhovni korijen odijeva se u oblik našeg svijeta i određuje sve atribute tog oblika, to jest sve atribute naših tijela i osobnosti, odnosno, apsolutno sve čime se možemo opisati. Korijen duše svake osobe određuje ono po čemu se ona razlikuje od drugih..

Razlika u duhovnim odgovornostima, to jest putevima muškarčevog i ženinog ispravljanja, proizlazi upravo iz razlike u njihovim duhovnim korjenima, a ne iz činjenice da smo u našem svijetu neznatno različiti u našim životinjskim tijelima, razlikujući se u vrsti hormona i vanjskim obilježjima. Zbog toga feministi smatraju da ne postoji razlika između muškarca i žene, te da su oba spola jednaka u svakom smislu.

Bez obzira na to, svi će primiti jednaku nagradu. Nije bitno je li osoba muškarac ili žena. Bitno je samo iskoristiti sve mogućnosti koje su joj dane odozgo.

Možemo primjetiti da čak i u našem svijetu, bez obzira na sve, muškarci i žene imaju prirodno različitu funkciju. Postoji li išta uzvišenije od rađanja? To je čin ekvivalentan stvaranju ili čin jednačenja sa Stvoriteljem! Usprkos činjenici da je muškarac cijenjen zbog svoje sposobnosti stjecanja i donošenja onoga što je zaradio, i žena zbog svoje sposobnosti da vodi kućanstvo, ta podijeljenost ne utječe na naše zadovoljstvo ako postoji zajednički trud. Muškarčev najveći ponos jest sposobnost donošenja i davanja ženi. On je uvjeren da na taj način osvaja njezino srce.

Kako bi se muškarac u ovom svijetu ispravio, mora postići jednakost sa partzufom Zeir Anpin svijeta Atzilut. Kako bi se žena u ovom svijetu ispravila, mora postići jednakost s Malchut svijeta Atzilut. Kada dostignu potpunu korekciju, oboje će primiti jednako potpuno otkrivenje Stvoritelja i jednako dostignuće. To se događa zbog toga što su u stanju potpune korekcije Zeir Anpin i Malchut u potpunom jedinstvu te dijele istu svjetlost i jednake atribute. Ujedinjeni su do točke potpunog međusobnog stapanja.

Ta su stanja opisana u "Pjesmi nad pjesmama" i odražavaju potpunu i vječnu ljubav između Stvoritelja i Njegove kreacije.

Neupitno svjedočimo razvoju muške i ženske duše, što ne znači da se mijenja njihov međuodnos ili njihov vlastiti put. Razvoj Zeir Anpina (utjelovljenje muškog dijela kreacije) proizlazi iz duhovnog objekta ili partzufa Ima. Razvoj Malchut također proistječe iz Ima, ali to se odvija kroz Zeir Anpin. Kroz cijelu povijest, žena se nezasluženo osjećala podcijenjenom, što vuče viši korijen. Zeir Anpin stvoren je prije Malchut, kao što je Adam stvoren prije Have (Eve). Malchut biva ispravljena od Zeir Anpina. Samo on može primiti svijetlo odozgo i dati ga njoj. U biti, žensko okrivljavanje muškarca i Stvoritelja potječe još od “Kitrug Ayareyah”  ili "Mjesečevih prigovora" četvrtog dana Stvaranja, kada se mjesec požalio Stvoritelju na svoju nejednakost sa Suncem, na što je Stvoritelj odgovorio: "Učini sebe još manjim!". Samo je na taj način moguće primati od Zeir Anpina. To je opisano u Talmud Eser Sefirot. Havi (Evi) je rečeno da je njezina žudnja stvorena za njezinog supruga i da će on vladati njome. Moramo razumjeti sve više korijene i slijediti ih jer oni su optimalno ispravni. Jedini način da  pronađemo zajedničku ravnotežu i sjedninjenje sa Stvoriteljem jest skrupulozno slijedeći te korijene, što je cilj muškaraca i žena.

Pitanje: Zašto žena očekuje brigu, ljubav, stabilnost i značaj od muškarca, dok muškarac od žene očekuje zadovoljenje nižih potreba ?

Svojstva objekata ovog svijeta i bit onoga što se događa možemo shvatiti samo ako proučavamo njihova prirodna unutarnja svojstva koja proizlaze iz njihovih korijena u Višem svijetu. Muškarčev korijen je partzuf Zeir Anpin svijeta Atzilut. Ženski korijen je točka u njegovom hazeh (prsima). Bez znanja o korijenu možemo samo beskrajno generalizirati različite podatke koje prikupljamo o tim objektima istražujući ovaj svijet. Preko zaključaka koje donosimo proučavajući ga, doći ćemo do općih teorija na kojima ćemo temeljiti znanje sve dok ne usvojimo podatke koji bi poništili našu trenutnu teoriju.

Prikupljanjem novih podataka stvaramo nove teorije. U budućnosti, pod pritiskom novih činjenica, nove će se teorije također pokazati netočnima. Razlog tome je što proučavamo podatke ovoga svijeta, to jest grane;  iz njih želimo izvući zaključke o njihovom korijenu. To pokušavaju sve znanosti ovoga svijeta i zbog toga ne vrijede u Višem svijetu. Čak i u našem svijetu, one neprestano mijenjaju zakone. Mi ne otkrivamo istinske zakone prirode već joj pripisujemo zakone koji se navodno, prema našim istraživanjima i generalizaciji prikupljenih podataka, nalaze u njoj. Međutim, u našem svijetu djeluju pravi zakoni Prirode. I zato vas sve prozivam, kao što pjesnik Choser piše: "Odbacite svoja istraživanja i prazne teorije, i dajte nam izravne odgovore na vražja pitanja!". Proučavajmo korijen, a o grani razmišljajmo posljednjoj.

Pitanje: Po čemu se ženina potraga u kabali razlikuje od muškarčeve?

Sama Malchut ili kreacija odražava se u ženi. Svojstva Zeir Anpina ili Stvoritelja manifestirani su njoj bliskom muškarcu. Zato ženina glavna žudnja, "pronaći čovjeka koji će biti samo moj, koji će me razumijeti i osigurati mi sve što mi je potrebno te odgovoriti na sva moja pitanja", dolazi iz duhovnog korijena Malchut. Ona ne želi ništa drugo.

Ako žena primi gore navedeno, ona osjeća najveće ispunjenje, drugim riječima - sreću.

No ako Stvoritelj želi njezin napredak, budući da je i žena dio kreacije, ona će sukladno tome osjećati još veću prazninu u odnosu na ta prirodna pitanja. Zbog toga žena pati zbog muškarca, koji joj ne želi dati toliko potrebno ispunjenje. Žena se, dakle, ispravlja i razvija preko muškarca.

Muškarac mora postati jednak Stvoritelju u svom razvoju i duhovnom radu. On mora davati. To ga čini neovisnim od žena i počinje tražiti na višoj razini. Najprije  traži u razvitku ovoga svijeta, kao što je tehnologija, posao, umjetnost i znanost, a zatim se okreće kabali. Međutim, muškarcu je kabalu mnogo teže prihvatiti nego što je to ženi jer njemu je teže pojasniti činjenicu da ispunjenje može doći samo odozgo. Njemu se čini da se sve odvija u ovom svijetu.

Muškarac utjelovljuje davanje ili Stvoritelja, a žena utjelovljuje posudu koja se ima namjeru ispraviti, koja želi ispravljanje. Na taj način, u procesu sudjeluju obje ženine prirode: životinjska i duhovna. U Talmudu, u odlomku Sota , rečeno je da ženi više znači jedan stupanj ispunjenja pod vladavinom njenog supruga, nego devet stupnjeva ispunjenja u samoći.

Sve se duše sastoje od muškog i ženskog dijela jer "opće i pojedinačno su jednaki. Ono što je prisutno u općem, također je prisutno i u pojedinačnom." Razlika je u tome što ženina duša sadrži muški dio (kao dio sebe) i muški dio sadrži ženski dio (kao dio sebe). Put ispravljanja ili metodologija također ovisi o toj činjenici.

Zašto je pripremni rad različit za oba spola? Jer ženina duša ne zahtijeva mnogo rada na ispravljanju, za razliku od muškarčeve. Kako bi žena ušla u duhovni svijet ne mora raditi na tome više od muškarca. Ona ne mora proučavati Talmud Eser Sefirot, niti mora učiti u 3 sata ujutro. Ako uči jednom tjedno ili poučava nekog drugog, to je dostatno za njezin ulazak u Viši svijet.

Razlika u naporu koji muškarac mora uložiti u usporedbi s naporom koji žena mora uložiti jednostavno je ogromna. Kabalisti postaju muškarci i žene, ovisno o njihovoj žudnji. Sve se mjeri količinom napora koji se ulaže ili jačini žudnje koja se osjeća.

Ženska je duša ispravljenija od muškarčeve. Svi problemi prije dolaze od muškaraca nego žena. Kabalist može biti muškarac ili žena, ovisno samo o želji osobe. Sve je određeno količinom truda koji osoba ulaže ili veličinom njene želje.

Ženske duše dolaze na ovaj svijet kako bi pomogle muškim dušama prevladati ovaj put i približiti se duhovnom. Zato se korekcija ženske duše sastoji od pružanja pomoći. Ovo je također istina čak iz potpuno praktičnog gledišta. Žene ispunjavaju svoju dužnost u ovom svijetu čak i ako ne proučavaju kabalu, ali isto ne vrijedi i za muškarce.

U pravilu, ženske duše ispunjavaju pozitivnu funkciju u svakom slučaju, za razliku od muškaraca. Ako muškarac ne proučava kabalu, on napreduje samo putem patnje. Nije bitno je li žena udana ili ne. U oba slučaja žena je sposobna prijeći machsom. Muškarac, međutim, mora biti oženjen. U suprotnom neće biti sposoban izvršiti mnoge potrebne korekcije. To se pak, ne odnosi na ženu.

Priroda žene

Ženina je priroda, u stvarnosti, vrlo dobra. Naposlijetku, ženina je najveća potreba izraziti ljubav. Njoj je potreban muškarac koji je sposoban shvatiti izričaj njezine ljubavi i isto tako njezinu žudnju za uzvraćenom ljubavi.

Muškarac  nema veću potrebu izraziti se, dok je ženina jedina potreba znati da muškarac postoji. Žena funkcionira tako da razvija svoju "sliku" ljubavi kroz odnos prema muškarcu. Razumijem žensku osobnost i jedino mogu suosjećati s vama. Muškarci nisu sposobni za takvo što - u tome se očituje njihova neispravljenost. Kada bi samo znali da je ženina jedina potreba izraziti svoje osjećaje i svoju predanost, muškarci bi mnogo usvojili. Ono što žena ima potrebu primiti od muškarca tako je trivijalno, pa ipak, žena nije u mogućnosti to primiti.

Razlog tome leži u duhovnom korijenu. U našem svijetu žene, za razliku od muškaraca, više pate. Ispravak tog stanja nastupit će tek u konačnoj korekciji, kao posljedica, odnosno kao grana ispravljena izravno od svog korijena. Dotad se ništa  u vezi tog problema ne može učiniti.

Taj problem postoji još od prve tragedije u odnosu između muškarca i žene i postojat će do kraja korekcije. Muškarci neće shvatiti žene i neće im biti sposobni pružiti ni kap ispravnog odnosa prema njima. Neće razumjeti da je žena sposobna graditi svoj odnos, jedinstvo i apsolutno sve na toj maloj kapi. Takvo stanje mora nastati kao posljedica duhovnog ispravka.

Nemoguće je ispraviti taj problem u ovome svijetu. Moguće ga je ispraviti samo kroz spajanje sa Stvoriteljem.

Pitanje: U početku, Stvoritelj je stvorio muškarca, zatim je zaključio da može bolje, pa je stvorio ženu?

To je dražestan način za objasniti stvari. Slažem se. Između muškarca i žene mora postojati potpuna interakcija. Lažna oprečnost između muškarca i žene proizlazi samo iz nerazumijevanja mjere do koje ovise jedno o drugome. Možemo se uzdići do razine Stvoritelja samo ako se međusobno duhovno povežemo. Stoga muškarac koji dosegne ispravljanje počinje shvaćati važnost i neizbježnost duhovnog povezivanja sa ženom.

Pitanje: Može li korijen ženine duše postojati na višoj razini od korijena muškarčeve duše?

Naravno. Uvijek za primjer navodim činjenicu da su postojale žene proročice. U davna vremena, ako je postojao prorok u generaciji, ostali su ga morali slušati. Svi su se ljudi povodili riječima proročica, u svakom pogledu, čineći ih tako predvodnicama naroda . Te žene su Dvora, Sara, Hulda i Lea. Razina proroka je najviša razina. Stoga se, u ovom slučaju, ženina duša ne nalazi na nižoj razini od muškarčeve. Vjerujte mi, nećete se imati razloga žaliti Stvoritelju u vezi činjenice što ste žena.

Pitanje: Na koji bi način žena trebala živjeti u ovom svijetu?

Prije svega, osoba bi trebala živjeti na ovom svijetu poput svih drugih, koliko god je to moguće. To znači, ako je moguće, da bi žena trebala imati obitelj, djecu, supruga i posao te u potpunosti sudjelovati u svom društvenom okruženju (koje je također stvoreno kako bismo  duhovno rasli unutar njega).

Ako žena ima obitelj onda je obavezna ispuniti sve dužnosti koje su joj dodijeljene kao ženi. Ona, dakle, mora služiti svome suprugu i djeci, hraniti ih i pobrinuti se za kućanske poslove. Naravno, požalit ćete se na "žensku sudbinu", ali tako stvari stoje. Ako ona želi učiti kabalu, dopušteno joj je nakon što ispuni te dužnosti.

Pitanje: Kako možemo stvoriti ispravne uvjete za ispravak duše žene koja nije u vezi?

To nije bitno. Bila osoba sama ili ne, duša ostaje ista. Žena uvijek radi sama, skupa sa Stvoriteljem. Stoga se osoba uvijek osjeća sama kada radi na svojem ispravljanju. Namjera se javlja kao rezultat metodološkog rada.

Pitanje: Zašto se nacionalnost utvrđuje prema majci?

U Uvodu u mudrost kabale Yehuda Ashlag piše da svaki sljedeći partzuf nije rođen na reshimo-u (sjećanju) svjetlosti, to jest muškom dijelu koji ostaje od prethodnog partzufa. On je rođen na reshimo-u želja, što je ženski dio koji određuje sve atribute partzufa. Stoga je partzuf imenovan prema njegovom ishodišnom reshimo-u,  njegovoj "majci". Tako se rađa cijeli proces unutar-materničnog razvitka i rođenja unutar majke. To se događa kada partzufim postaju podjeljeni u parove u svijetu Atzilut, gdje rađaju niže partzufim, ili "djecu". U skladu s time u našem svijetu prihvaćamo taj proces kao osnovu za imenovanje i definiranje objekta prema njegovom porijeklu.

Obitelj

Čak i sada u našem svijetu možemo primjetiti kako sve vodi činjenici da čovjek ostaje sam. Institucija obitelji potpuno nestaje. Uskoro obitelj kao takva neće više postojati. To se događa zbog rastućeg egoizma, koji ne dopušta ljudima da budu zajedno. Egoizam postaje veći i osoba napušta svoj rod, zatim svoju obitelj, da bi se na kraju počela osjećati loše i sa samom sobom. Tada započinje postupnu potragu za Stvoriteljem.

Pitanje: Postoji mnogo parova u mom okruženju koji naoko žive zajedno, ali u određenom smislu odvojeno. Ništa ih ne povezuje osim primitivnog kućanstva. Kako kabala objašnjava vezu između muškarca i žene?

Kabala govori da ljubav između ljudi može postojati samo kroz Stvoritelja. Rečeno je: "Muž i žena - Shehinah (percepcija Stvoritelja) je među njima." To je jednako principu "Voli svoga bližnjega poput samoga sebe.". Ljubav između supružnika moguća je samo ako je povezana postojanjem Stvoritelja i Njegovim upravljanjem odozgo. U protivnom ne postoji ništa što ih povezuje ili budi osjećaj davanja.

Zato na primitivnoj razini našeg svijeta, obitelj može postojati samo kada postoji potreba za preživljavanjem. Međutim, u trenutku kada ta potreba nestane, pojavljuju se umirovljenički domovi, mirovine, žena počinje zarađivati i postaje jednaka svome suprugu, itd. Potreba za obitelji nestaje. Ponovno će se uspostaviti tek kad nastupi čovjekovo opće ispravljanje.

Pitanje: Što je brak?

Brak je interakcija između dva potpuno različita i oprečna dijela kreacije.

Brak je veza između Stvoritelja i kreacije, u kojoj je Stvoritelj muški dio, a kreacija ženski. Iako je kreacija u početku suprotna Stvoritelju, mora ući u zajedništvo sa Stvoriteljem, postupno Mu postajući bliža. Apsolutno konačno zajedništvo ili stanje kada se kreacija potpuno ujedini s Višom silom, naziva se brakom.

Sve što se na Zemlji događa između muškarca i žene kao rezultat našeg povijesnog razvoja, u skladu je s onime što naše duše moraju izvršiti na duhovnoj razini. To je preslika događaja ili radnji u duhovnom svijetu.

Kada bismo poznavali duhovne korijene i pravila odnošenja među tim korijenima, to jest svojstva tih korijena, bili bismo sposobni zaista uživati u zemaljskom braku ili stvoriti savršenu povezanost i neograničenu sreću.

Budući da ljudi ne poznaju viši korijen, utapamo se u stalnoj patnji. Brak općenito gubi na važnosti jer ljudi otkrivaju nemogućnost povezivanja u braku.

No kad bi ljudi znali kako se povezati u skladu s duhovnim korijenjem, tada bi postojala savršena veza između svakog muškarca i žene, na isti način na koji postoji u višem svijetu. Billi bi sretni, iskreni i nadopunjavali bi jedno drugo, koristeći znanje o vlastitom duhovnom korijenu te korijenu svoga supružnika. U tom slučaju brak bi bio savršen. Tijekom svojih života, supružnici bi dostigli svoj duhovni korijen i ono za što su predodređeni,

Pitanje: Postoji li jednostavno brak na tjelesnoj razini?

Mi se spuštamo do ovog svijeta kako bismo se ispravno sastavili u braku i vraćamo se u ovaj svijet jer nismo pronašli ispravnog partnera. Budući da se čovječanstvo bliži svome cilju, brakovi se ubrzano raspadaju kako bi se imali vremena razočarati nekoliko puta u jednom životnom vijeku i spoznati potrebu za višim sredstvom koje će omogućiti povezanost.

To sredstvo naziva se postignuće naših duša jer tijela ne igraju nikakvu ulogu u međusobnom spajanju dvoje ljudi. Ako osoba poznaje supružnikov i svoj duhovni korijen, ona razumije kako stvoriti savršen sklad u smislu potpunog međusobnog nadopunjavanja iz stanja potpune suprotnosti. Kabala proučava postignuće tog stanja između osobe i Stvoritelja i upravo se to kabalist trudi postići.

Pitanje: Postoji li potpuna suprotnost, to jest potpuno duhovni brak?

Jedno ne može postojati bez drugoga. Savršenstvo je moguće samo u jednakosti sa Stvoriteljem, što je istovremeno zajedništvo Njega i ostalih. Samo su Stvoriteljeva svojstva u nama jamstvo našeg vječnog zajedništva, neprestanog obnavljanja i savršenstva na svakoj čovjekovoj razini: duhovnoj, materijalnoj, psihološkoj i tjelesnoj.

U jednom pogledu, čovjekov egoizam i egoizam cijelog čovječanstva općenito će narasti i nećemo biti u mogućnosti pronaći ni najmanje zadovoljstvo u braku. Nastat će golemi problemi u međuljudskim odnosima. Osoba će nalaziti zadovoljstvo u prekidu povezanosti sa drugima.

Međutim, pritisak višeg zakona prirode gura nas prema jednakosti sa Stvoriteljem i prouzročiti će toliko patnje da će čovjek spoznati egoizam kao zlo.

U mjeri u kojoj osoba dosegne tu spoznaju, htjet će se ispraviti.

U mjeri svoje korekcije, željet će povezanost sa Stvoriteljem.

U mjeri u kojoj želi povezanost sa Stvoriteljem, također će htjeti jedinstvenu povezanost sa svojim supružnikom na ovome svijetu.

Na taj način, upravo iz suprotnoga, osoba će ponovno doći do drevne institucije braka. Međutim, ona to neće činiti instinktivno, već spoznajom više jednakosti.

Pitanje: Mora li kabalist imati posao?

Kabalist mora potpuno sudjelovati u ovome svijetu (osim u slučaju osobnog Stvoriteljevog naređenja da čini suprotno). Kabalist mora imati posao, suprugu i djecu, dom te brinuti o svemu na način na koji bilo koja osoba to čini. Istovremeno, kabalist se mora prema svemu oko sebe odnositi sa svoje duhovne razine. Na taj način ispravlja sebe i svijet oko sebe. Međutim, ako nema “nukvah” (žensku polovicu), on nema za što raditi. Zbog toga su kabalisti zahtijevali od muškarca da bude oženjen kako bi imao odgovornost prema obitelji itd.

Unutarnje promjene u osobi postati će temelj odnosa prema njezinim poslovnim suradnicima, poslovnim okruženjem i tvrtkom. Naravno, osoba će postaje manje druželjubiva i zatvorenija, ali suglasnija i jednostavnija. Međutim, vidiljivo je da su njegova duša i misli usmjereni ka nečem drugom, da se okrenuo ka svojoj unutrašnjosti i da postaje nezaineresiran za svijet koji ga okružuje. U stvarnosti, on osjeća mnogo veće zadovoljstvo, daleko potpunijem smislu, ali to zadovoljstvo dolazi iz drukčijeg izvora nego ostali

Osoba koja se želi približiti duhovnom mora biti poput svih drugih. Mora raditi kao i svi drugi i imati obitelj i djecu. Bitno je što čini sa ona dva- tri sata slobodnog vremena što mu ostane nakon posla i obaveza kod kuće. Provodi li ih ispred televizije ili u restoranu, ili ulaže napor kako bi dosegao duhovni cilj?

Razlika između muškarca i žene ovoga svijeta posljedica je veze između muškog i ženskog dijela duše. U našem svijetu možemo primjetiti da muškarci i žene različito doživljavaju svoju okolinu, te imaju različite odgovornosti i zadatke. U duhovnom svijetu muški i žeski dio partzufa međusobno se nadopunjuju. Ženski dio daje svoje želje, a muški daje svoj zaslon. Naposljetku dolazi do zajedničkog otkrivenja svijetla ili Stvoritelja, to jest dostignuća. Muški i ženski dio zajedno čine savršenstvo.

Korekcije koje osoba prolazi ne događaju se na račun drugih. Isto vrijedi i za naše egoistične veze. Svaka osoba ima svoj vlastiti put zbog toga što u našem svijetu različiti dijelovi postoje u različitim tijelima, dok u duhovnom postoje unutar jednog tijela ili partzufa . U duhovnom, svaki dio može postojati samo ako upotpunjuje drugi u svrhu zajedničkog rada. Kabala govori da će se  istinske veze između spolova i prava obitelj pojaviti samo kada se izvrši korekcija duša. U skladu s tom korekcijom, egoistične veze postati će altruistične i isto će se dogoditi unutar obitelji.

U tom slučaju, muž i žena dijelit će drukčiju vrstu interakcije. Ona se razvija postupno, budući da je duhovnost osobna stvar. Osobi nije dopušteno razgovarati o duhovnosti s drugom osobom. Štoviše, osoba bi trebala skrivati ono što osjeća u vezi sa Stvoriteljem, budući da tako uništava osobni put druge osobe. Put je svake osobe drukčiji. Sve će se otkriti svakoj osobi kada se dostigne potpuna korekcija jer tada neće biti mjesta problemima koje donosi egoistična zavist.

Pitanje: Zašto se dijete mora odvojiti od svojih roditelja?

Djeca moraju "odbaciti" svoje roditelje kako bi se razvila. U suprotnome, razina nove generacije ne bi se razlikovala od razine stare generacije. Naposljetku, razliku između generacija čine njihove duhovne nakupine s kojima se duše spuštaju do našega svijeta. Tijela su nevažna, nemaju vrijednosti. Sva su tijela jednaka pa ne postoji razlika među tijelima postojeće generacije. Međutim, duše se itekako razlikuju.

U svakoj novoj generaciji duše ulaze s novim potencijalom ili novim reshimot (sjećanja, zabilježene informacije). Ti su novi reshimot, odnosno novi egoizam, očitiji i snažniji i tjeraju ljude da postignu sve više. Zato ljudi prirodno odbacuju stariju generaciju i čine to s pravom. Tako i treba biti: nova generacija mora težiti naprijed. Roditelji koji prisiljavaju svoju djecu da budu poslušna jednostavno ih sprječavaju u njihovom rastu.

Pitanje: Ali zašto su roditelji u nemogućnosti suzdržati se od odgoja svoje djece?

To je prirodni ljudski egoizam ili jednostavno želja za moći. Osoba ne može imati moć nad sobom te zato kažnjava svoju djecu. Roditelji se ne slažu s 90% onoga što njihova djeca čine.

U brak se ulazi bez dopuštenja roditelja, usprkos njihovom neodobravanju. Izabire se struka, nalazi životni partner i mijenja se mjesto boravka. Na taj se način stvara nova generacija. Oduvijek je tako. Problem očeva i sinova postoji odavno. Takva je priroda. Općenito, osoba ne može živjeti prema naređenjima svojih roditelja.

Nadalje, takva je situacija u skladu s društvenim i svjetskim zakonima. Kada osoba odraste, mora se ponašati neovisno. Treba se vjenčati i živjeti svoj život. Mora poštivati svoje roditelje, ali ne i živjeti prema njihovoj zamisli. Treba ih poštivati, pomagati im i podržavati isključivo na životinjskoj razini. Oni stvaraju djecu u životinjskom, ne ljudskom smislu. Na ljudskoj razini, svaka je generacija naprednija od prijašnje.

Roditelji su prijašnja razina. Zato ih osoba treba poštivati na njihovoj razini, u vezi svega što se tiče životinjske razine. Tora nas obvezuje upravo na takav način odnošenja prema drugima.

Pitanje: Zašto su prijašnje generacije bile dinastije i ljudi koji su živjeli sa svojim roditeljima?

Te su se generacije sporije razvijale. Pogledajte što se dogodilo tijekom našeg stoljeća. U prošlim stoljećima, promjene koje su se prenosile iz generacije u generaciju,  bile su doslovno vrlo male. Tek ćemo vidjeti što će se dogoditi u sljedećoj generaciji. Svaki tjedan i svaki dan viđat ćemo goleme promjene u cijelom svijetu. Možemo primijetiti kako se tempo ubrzava, što znači da se kraj dana korekcije približava velikom brzinom. Tempo i kvaliteta života biti će takvi da osoba neće znati što je radila ujutro jer će tijekom samo jednog dana proći kroz bezbroj unutarnjih promjena.

Odgoj

Svaka se osoba povremeno zapita: “Zašto živim?” U biti, to je pitanje o njezinom porijeklu, o izvoru života, tj. o Stvoritelju.

Čovjekova znatiželja uvijek je bila pobuđena napretkom povijesti, onime što se dogodilo na Zemlji prije više milijuna i milijardi godina te, na kraju krajeva, našim porijeklom, odakle smo potekli. Međutim, pitanje o našem porijeklu nije o tome kako su procesom evolucije nastala naša tijela. Radije, to je pitanje o Stvoritelju, odnosno sili koja nas je stvorila. Kad se ljudi pitaju zašto postoje, zapravo dodiru pitanje o svojoj budućnosti, tj. o konačnom cilju našeg postojanja.

Pitanja o smislu života pobude se u osobi već u ranom djetinjstvu, što je znak da je osoba već tada prirodno spremna čuti odgovore na ta pitanja i otkriti njihova rješenja. U mjeri u kojoj je dijete spremno, roditelji i okolina dužni su ispuniti njegovu spremnost, tj. zadovoljiti njegovu znatiželju. U najgorem slučaju čitav život proći će mu potpuno automatski, monotono, bez ikakve promjene ili uzdizanja iznad životinjske razine.

Njegov će život teći redom – vrtić, škola, možda fakultet, nekakav posao, žena, djeca itd. Jedan će se zainteresirati za nogomet, drugi za učenje Tore, treći za znanost i tako do smrti. Naposljetku osoba ne postiže ništa posebno u životu, nego samo, sukladno generaciji ili epohi u kojoj živi, nekako popunjava godine koje proživi.

Kako možemo pomoći osobi da se uzdigne iznad svog života, kako ne bi živjela na istoj razini svih 70 godina svog zemaljskog postojanja?

Tako da joj damo odgovor na pitanje koje je postavila već u djetinjstvu: “Što je smisao naših života?” i time ju uzdižemo iznad ovog svijeta. Dužni smo pružiti ljudima to znanje. Svaka osoba, dijete, kao i odrasli, upit će to znanje u skladu sa svojom osjetljivošću, u skladu sa svojom strukturom i sposobnošću upijanja duhovnih informacija u danom trenutku. Na kraju, osoba se neprestano usavršava iz godine u godinu, iz jedne inkarnacije u drugu. Vidimo koliko se čovječanstvo razvija i kakav je napredak postiglo. Kako se to događa?

Ljudske želje konstatno jačaju; njihova se strast povećava, kao i žudnja za novcem, slavom i znanjem. Kao posljedica toga, u osobi se neprestano razvija i pitanje “Što je smisao mog života?” Stoga, ljudi koji danas postavljaju to pitanje potpuno su različiti od ljudi koji su isto pitali prije 200 ili 2000 godina. Radi se o istim dušama, ali sad već one pitaju za smisao života na potpuno drukčijoj razini. Njihovo pitanje proizlazi iz stanja zatupljenosti i potlačenosti i , kao takvo, rezultat je prijašnjeg razvoja ili prethodnog iskustva.

Kao što kaže Baal HaSulam, problem je u tome što zatupljujemo pitanje o smislu života u osobi uz pomoć vjerskog i društvenog odgoja. Nebitno je u kojoj se okolini osoba nalazi. Pomoću ta dva tipa odgoja programiramo osobin čitav život u ovom svijetu, tako da to pitanje za nju jednostavno prestane postojati.

Osoba potiskuje to pitanje umjesto da uroni dublje u njega, da živi u njemu, povećava ga i razvija. Religija kaže: “Znaš, Stvoritelj želi stvari tako i tako, prema tome, tvoja je obveza izvršavati zapovijedi i kasnije ćeš za to biti nagrađen.” Sekularni, odnosno društveni odgovor je: “Takav je život, moramo živjeti ovdje kako bismo se slagali jedni s drugima manje–više.”

Jedino je kabalistički odgoj usmjeren tako da potiče osobu da neprestano postavlja pitanje o smislu života u svakom trenutku svog postojanja te da svaki put pronađe još dublji i potpuniji odgovor. Na taj način osoba dolazi do pitanja za koje kažemo da je njegova cjelokupna duša, ujedinjeni kli duše, “hisaron” ili formulirana želja i tada će ispuniti to pitanje odgovorom koji nazivamo svjetlost duše. Osoba će Stvoriteljev odnos prema sebi doživljavati kao pitanje, a Stvoriteljevo otkrivenje kao odgovor.

Pitanje: No za to treba mnogo godina jer roditelji ne pitaju o smislu postojanja, a čak i da pitaju, nemaju odgovor. Što onda mogu reći svojoj djeci?

Kažete da će to trajati još tisuće godina. Taj se proces već odvija tisuće godina i ne znam koliko će još trajati. Na svim jezicima govorimo o samom problemu i njegovom rješenju, sve ovo pokušavamo objasniti svijetu uz pomoć knjiga, medijskih sustava i interneta – sva naša bol i patnja, naša bijedna nova generacija – viče i poziva nas da promijenimo svoj sustav obrazovanja. Nesumnjivo, promjene trebaju početi s mladom generacijom.

Trenutačna kriza odgoja, obrazovanja, zakonodavstva, društvenih granica, pada morala itd. naposljetku će nam pokazati kako čovječanstvo nema izbora niti izlaza iz ove situacije.  Problem odgoja u biti je najvažniji i, na kraju krajeva, određuje čitav naš život i društveni napredak.

To je, zapravo, jedino pitanje koje se probudi u nama tijekom djetinjstva; isto se pitaju i odrasli jer sve je drugo beznačajno. Vidite, upravo to pitanje postavljamo sa 6, 7, 8...10 godina! Kako je to moguće? To jasno pokazuje da je to najvažnija stvar. Rekao bih da je naša najveća krivica, ili gore, zločin koji činimo, u tome što odgajamo djecu da u sebi potiskuju pitanje o smislu svog postojanja. Naš je cijeli život izgrađen tako da smo mi, odrasli, ušutkali to pitanje u sebi. Sve što bljeska pred našim očima – televizija, reklame itd. u potpunosti poništavaju to pitanje, a mi to isto činimo mladima.

Novoj je generaciji potrebno duhovno uzdizanje i društvena/sekularna i vjerska okolina tu ne vrijede. Bilo da se radi o Judaizmu, Kršćanstvu ili Islamu, nema veze ni sa čim. Pitanje o smislu života budi se u svakom pojedincu, u svakome koji je rođen od žene. Stvoritelj je univerzalan za svakoga.

Želimo li da nam djeca nastave živjeti u potpunom besmislu svoga postojanja kao prethodne generacije, tada ih definitivno moramo ostaviti na miru i ne pružiti im kabalistički odgoj. Kabala kaže da djeci moramo priskrbiti razvoj pitanja “Tko sam i zašto postojim?”, kao i način spoznaje tog pitanja. Pitanje ne treba spoznati putem znanosti, umjetnosti ili postizanjem neke profesije, ne pomoću religija i raznih metoda koje služe kao nadomjestak tom pitanju i nekako nas uspijevaju smiriti.

Umjesto toga, pitanje treba razvijati sve dok ne postane najvažnija stvar: “Tko sam, što sam i zašto postojim?”, kako bi potaklo osobu da otkrije cijeli svemir, da uđe u Viši svijet te vidi  cjelokupni svemir u kojem živi. Kad otkrijem cijeli svemir i vidim gdje sam, tko sam, tada će mi i svrha mog postojanja postati jasna. Ako sam pronađem odgovor na to pitanje, moći ću ga i ispravno realizirati. Kabala nas poziva da učinimo upravo to.

Drugim riječima, dok ne kročimo u duhovni svijet i ne vidimo sve što se događa i kako se događa, to će pitanje ostati u nama i nastaviti se buditi. Pustite da nas probudi, pustite da nas natjera na traženje odgovora. Bez pitanja nema ispravnog napretka prema cilju stvaranja.

Stoga, nužno je otkriti to pitanje na način da se cijeli svemir otkrije pred vama (u suprotnom, nećete razumjeti pitanje). Potom ga trebate realizirati prema onome što vidite, ne na način da vam netko objasni, malo vam ispriča o tome i smiri vas. Radije, to se mora učiniti tako da vi sami vidite sve svjetove u kojima postojite. Prema tome, trebate realizirati to pitanje i samostalno si odgovoriti na njega. To je zadatak kabale.

Stoga, ne pružiti djeci takav način odgoja isto je što i opljačkati ih i još jednom prisiliti na beskorisno životinjsko postojanje tijekom svih godina svojih života. Priroriteti društva postupno će se mijenjati i ta će se ideja polako uključivati u sveučilišne knjige, a potom i u školske udžbenike. Zapamtite samo jedno: ne počne li osoba učiti znanost od rane dobi (od svoje treće godine, kako kaže Tora) i ne počne li učiti barem od svoje pete ili šeste godine, tada će mu ta znanost zauvijek ostati stranom. To je posebno vidljivo na primjeru učenja stranog jezika, kao i svega ostalog.

Moramo uvesti taj sustav u školsko obrazovanje, doslovno od prvog razreda. Izuzetno je važno kako će mala djeca to shvatiti. Sve se mora učiniti tako se da najmanje mikro-djelić duhovne svjetlosti pojavi u njima. Tada će to zaista biti odgojni sustav i postupno ćemo moći doći do onoga o čemu prićamo u širokim društvenim krugovima. Međutim, taj je put jako dug i odvija se postupno.

Nadam se da ćemo doživjeti da vidimo novu metodologiju u formi koja je modernija i prikladnija našoj generaciji. Trenutno, generacije se toliko razlikuju da nešto što je napisano prije samo 20 godina ne govori ništa današnjoj osobi. Godina je kao 20 godina; prođe vrlo brzo. Prema tome, nadam se da ćemo doživjeti još noviju opću kabalističku metodologiju, koja govori izravno, jasno i blisko svim našim suvremenicima. Pored toga, te će knjige biti razumljivije i mlađim generacijama.

Pitanje: Je li dobro za dijete da već u predškolskoj dobi čuje za kabalu?

Kako Baal HaSulam piše u Uvodu u Talmud Eser Sefirot (Studija o deset sefirot), osobu možemo poučiti kabali samo  do mjere u kojoj pita: “Koji je smisao mog života?” Ako ona u sebi ne nosi to pitanje, tada se nema koga učiti. Svi smo tijekom djetinjstva osjetili to pitanje u sebi. Čim se u osobi pojavi to pitanje, možemo joj početi objašnjavati konstrukciju svijeta, bit i cilj života, ali samo do mjere u kojoj pita. Čim se osoba ispuni odgovorom, moramo prestati. Tj. osobu trebamo učiti u skladu s njezinom unutarnjom spremnošću, koja se povećava u nama iz jednog života u drugi tijekom naših reinkarnacija.

Svaka se osoba sjeća kad se u njoj po prvi put pojavilo pitanje o Stvoritelju i smislu života. Dogodilo se negdje između  šeste i desete godine života. Već tada, djetetu treba odgovoriti: “On je sila koja te stvorila i sad je kraj tebe, brine se o tebi, žudi za kontaktom s tobom i moraš je pronaći. Tj. pronađi isti kontakt koji imaš sa svojim ocem i majkom i to je tvoja obitelj. Naposljetku, rečeno je da je osoba stvorena od oca, majke i Stvoritelja.” Isprobajte to na djeci i uvjerite se koliko prirodno prihvaćaju tu ideju.

Pitanje: Kažete da ne trebamo siliti djecu da nas slušaju. To je, dakako, istina, ali ne piše li Talmud o relativno strogom odgoju?

Dobro je pisano: tkogod ne tuče svoju djecu, mrzi ih. Međutim, u principu to ne možemo doslovno shvatiti. Tj., moramo objasniti zašto je to napisano i što sačinjava tu metodu.

Jedina je metoda odgoja služenje primjerom, nikad potiskivanjem. Baal HaSulam piše o tome, ako kaznite osobu, dakle, malo dijete, tada mu ne dopuštate da razvija vlastita svojstva.

Ono je potpuno drukčije od vas. Ne postoji duhovna veza izmeđ biološkog oca i sina.

Pitanje: Kako biste voljeli vidjeti svoje dijete?

Volio bih svoju djecu i svu djecu vidjeti najboljima u svemu, znači, savršenima. Međutim, kad bih samo ja sam znao što je to! A “oholi” roditelji moraju odgojiti svoju djecu! Zašto je tako inteligentna i svevideća priroda poslagala stvari na takav način? Tj., na način da je svaka generacija u zabludi oko majvažnije stvari. Neka bude čak i putem patnje, ali da sljedeća generacija bude bolje pripremljena od prethodne. Na kraju, međutim, sljedeća je generacija, u pravilu, još gora (ipak se egoizam povećava iz generacije u generaciju).

Priroda je predvidjela da će čovjek doći do spoznaje kako mu njegov razum samo šteti i to će potaknuti čovjeka da uči prave zakone prirode kako bi mogao poučiti svoje dijete na odgovarajući način.

Zakoni čitave prirode, uključujući moralnost i razmišljanje, nazivaju se “kabala”. Samo učenjem te znanosti osoba može ispravno postojati i prirediti svoje potomke da čine isto, kako bi svi osjećali dobro iz čovjekova djela.

Pitanje: Ima li smisla da vaši studenti sudjeluju u radu vlade modernog društva?

Samo u obrazovnom sustavu! Uvođenjem kabale kao predmeta u sve obrazovne sustave mogli bismo promijeniti cjelokupnu buduću generaciju. Možete mi predbacivati: “Rečeno je da ljudi dolaze kabali s pitanjem o smislu života.” Prisilni je odgoj neprihvatljiv u duhovnom.

Nije da mi dajemo kabalu, metodu duhovnog uzdizanja; samo osoba koja to želi može to stvarno učiti i to samo u mjeri svoje želje. Namjeravamo pružiti informacije o strukturi svemira, o cilju stvaranja, o strukturi duše, dakle, sve u vezi spuštanja svjetlosti ka dolje. Međutim, ostali materijali, kao što su članci o duhovnom (unutarnjem ili individualnom) rade – to dajemo samo osobi koja to želi. Informacije o svemiru pružit će ljudima razumijevanje svjetske konstrukcije; da otkriju cilj svijeta oko sebe i značenje svega što postoji. To će mu omogućiti više znanja o svijetu u kojem živi, izvesti će ga iz depresije i sačuvati od lošeg djelovanja. Vidim to na primjeru ljudi koji mi dolaze.

Droge

Pitanje: Doktori liječe ljude, fizika komplicira, vlade zatvaraju ljude u zatvore, a zakonodavci raspravljaju. Što kabala predlaže? Zamijeniti jedan opijum za mase drugim?

Kabala nudi spoznaje o zakonima prema kojima se razvija ego svake pojedine osobe. Sve društvene bolesti koje opisujete bolesti su rasta, dakle rasta egoizma u osobi i čovječanstvu. U zoru civilizacije čovječanstvo je bilo na najnižoj razini i nije željelo ništa više od kruha potrebnog za opstanak. Samo je egoizam i njegov rast u čovjeku doveo do socio-ekonomskih promjena i do pojave kulture i nove tehnologije i to je omogućilo ljudima da zadovolje svoje egoistične želje. Međutim, što više primamo – to više želimo. Svaka sljedeća generacija egoističnija je od prethodne. Razvoj kulture, znanosti i tehnologije ne dovodi do ispunjenja ega. Tehnološka revolucija prethodnog stoljeća prouzročila je samo razočarenje i danas osjećamo daleko veću prazninu nego prije 100, 200 ili 300 godina.

Ta praznina dovodi do činjenice da ljudi traže umjetne nadomjestke i, kako vrijeme prolazi, žele ih sve više. Današnja osoba ne može se više zadovoljiti hranom, novcem, slavom ili moću. Ego zahtijeva povezivanje s višim izvorom zadovoljstva, a za njih nećemo moći pronaći zamjenu u našem svijetu. Kabalisti koji su živjeli prije čak nekoliko tisuća godina, predvidjeli su pojavu ovog novog oblika ega. Predvidjeli su da će, počevši od 1995. godine, započeti tzv. “egoistični procvat”, koji će dovesti do najokrutnijih negativnih posljedica. U današnje vrijeme primjećujemo neke od tih posljedica: raspad obitelji, gubitak društvene povezanosti i individualizma. Egoizam je postao toliko velik da izolira svaku osobu unutar nje same. Pojavila se čak i znanost koja proučava egoizam - ‘egologija’.

Pitanje: Proučava li i kabala egoizam?

Kabala ne mora proučavati egoizam jer već zna sve o  njemu. Poznaje uzroke koji potiču njegov rast kao i posljedice njegovog razvoja. Kabala je znanost o tome kako ispuniti egoizam bez pribjegavanja umjetnim metodama poput alkohola i droga. Mi nudimo osobi izvore duhovnog užitka, koji su daleko jači od najobičnije vodke ili heroina.

Pitanje: Ali poričete li da su vodka i heroin također izvori užitka?

Nisu to nikakvi izvori užitka. Pogledajte bolje. Vodka i heroin samo su snažna sredstva za izolaciju sebe od doživljaja praznine. Vi ne primate užitak uz pomoć tablete ili injekcije. Bolje rečeno, vi otupljujete osjećaj boli.

Pitanje: Dobro, ali što da radimo s ljudima koji su već ovisni na fiziološkoj razini?

To nije problem. Imao sam mnogo takvih ljudi među početnim učenicima. Danas više nisu ni alkoholičari ni narkomani.

Pitanje: To se tako lako liječi?

Tijekom perioda od pola godine osoba jedan izvor užitka zamjenjuje drugim. Ne mora se siliti da koristi operacijske zahvate. Ne mora isključiti svoju želju kako to pokušavaju vidovnjaci, a ne mora ju ni pokušavati otupiti poput jogija. Kabala ne ubija želju za užitkom. Štoviše, mijenja njezin način korištenja tako da postane savršeniji i trajniji.

Pitanje: Zašto ste tako sigurni da možete pobijediti droge kabalom?

Rečeno je da je Viša Svjetlost u stanju apsolutnog mirovanja. “Mirovanje” u duhovnom svijetu odnosi se na odsutnost promjene u željama.

Svi naši postupci i kretnje u duhovnom (altruističnom svijetu), kao i u našem (egoističnom) unutarnjem duhovnom svijetu unutar svakoga od nas mogu se ukratko izložiti kao promjene prethodne želje u novu. Ako se želja nije promijenila, ništa novo se ne događa, niti dolazi do bilo kakvih pokreta.

Stoga, kada ljudi kažu da je Viša Svjetlost u stanju mirovanja, misle na Stvoriteljevu trajnu i nepromjenjivu želju da zadovolji nas.  To svjetlo prodire u nas, ali kako je točka unutar nas, zvana naše “ja”, ograničena ljušturom našeg egoizma, ne percipiramo užitak od svjetlosti u kojoj “plivamo”.

Užici u našem svijetu mogu se podijeliti na nekoliko vrsta: oni koje društvo prihvaća kao prestiž (bogatstvo, popularnost), prirodni (vezani uz obitelj), kriminalni (užitci na račun života drugih ili na račun njihovog vlasništva), romantični, itd. Svi su oni prihvaćeni od strane društva, iako se na neke poprijeko gleda ili kažnjava. Međutim, postoji jedan tip užitka koji se smatra neprihvatljivim u svakom društvu i koji izaziva negodovanje. Ljudi ne štede sredstva u borbi protiv toga, iako to izravno izaziva tek neznatnu štetu društvu.

Ovisnici o drogama u pravilu su nepretenciozni ljudi, ne smetaju nikome i zaokupljeni su vlastitim unutarnjim zadovoljstvima. Zašto onda ne dopuštamo ljudima koji su isti kao mi da primaju užitke koji nisu prijetnja društvu? U pravilu, ovisnici o drogama ne rade. Nismo u mogućnosti ponuditi im posao, kao što nismo u mogućnosti učiniti to za mnoge članove društva. Zašto društvo uz socijalnu pomoć i besplatne obroke ne dijeli besplatne droge ljudima koji ne rade, kako bi izbjegli da ovi ljudi prodaju sve što imaju, da ostavljaju djecu bez hrane te kradu i ubijaju zahvaljujući činjenici da su robovi ovisničke gladi za drogama? Zašto ne dopuštamo ljudima da uživaju u svom nepretencioznom mirnom tipu užitka? Naposljetku, ne ostvaruju te užitke na račun naše patnje poput kriminalaca. Osim toga, cijene droge zanemarujuće su u usporedbi s ogromnim sredstvima koje društvo troši u borbi protiv droge. Nisu li sve druge stvari koje nas privlače isti lažni nositelji užitka? Na kraju, i one nas odvlače od pravog cilja. Gubimo se u potjeri za njima i tratimo čitave živote kao da smo u snu. Tražimo pravi užitak i kad ga ne pronalazimo, ne okrećemo se duhovnom. Štoviše, tražimo zadovoljstvo stalno mijenjajući modu i standarde i proizvodeći više potrošačke robe kako ne bi ponestalo nositelja novih užitaka. U suprotnom, osjetili bi život koji nam ne pruža nikakvo zadovoljstvo. Naposljetku, čim osoba postigne ono za čim je žudila, mora smjesta vidjeti svoj sljedeći cilj ispred sebe. Ono što je postigla istog trenutka gubi vrijednost, a bez nade za novim užitkom, bez potrage i potjere za njim, osoba gubi želju za postojanjem. Nisu li sve naše mode, standardi i sve što konstantno ganjamo jedna te ista droga? Po čemu se uživanje u drogi razlikuje od uživanja u stvarima ovog svijeta?

Zašto je Stvoritelj, Viša vlast, protiv užitaka koji proizlaze iz droge i stoga mi, ovdje dolje, prihvaćamo te zakone, a ne prihvaćamo iste zakone kako bi djelovali protiv materijalnih užitaka, koji se javljaju u obliku stvari ovoga svijeta?

Droge su u našem svijetu zabranjene upravo zato što odvlače osobu od života  i stavljaju ga u stanje u kojem ne može osjetiti sve udarce našeg života – udarce koji su posljedica neispunjenosti egoizma užitkom. Ti su udarci sredstvo našeg ispravljanja. Samo mali dio ljudi iz sveukupne mase dolazi do religije i do kabale. Koliko god čudno izgledalo, kad malo razmislimo, shvatit ćemo da se osoba okreće Stvoritelju kad je u lošoj situaciji, poput katastrofe. Tuga potrese osobu. S druge strane, čini se vjerojatnijim da je osoba trebala učiniti upravo suprotno u toj situaciji, dakle, trebala se okrenuti od Stvoritelja koji joj šalje patnju.

Droge su lažni nositelji užitaka i stoga su zabranjene. Osoba je u stanju lažnog užitka ili iluziji užitka, što joj smanjuje šanse za napredak prema pravim duhovnim zadovoljstvima. Stoga društvo podsvjesno vidi drogiranje kao najopasniju aktivnost, unatoč činjenici da su droge potpuno bezopasne za druge i mogle su čak postati dobra metoda za socijalni rad s većim dijelom neproduktivne populacije.

Stvoreni smo na takav način da svaka osoba ima sve što treba. Upravo zato što smo zaokupljeni materijalnim umjesto duhovnim, primamo sve veće potrebe i osjećaj da nešto nedostaje u ovom svijetu.

Uporabom droga, osoba se stavlja u stanje lažnog užitka. Međutim, svrha stvaranja je da čovjek osjeti užitak od savršenstva i stoga uporaba droge u potpunosti skreće čovjeka s puta prema svrsi stvaranja zato što mu se čini da prima užitak. On ne percipira udarce sudbine kao ni Stvoriteljevo upravljanje; dakle, nije na putu prema svrsi stvaranja. S druge strane, ostatak čovječanstva i svi oblici prirode prolaze taj put svjesno ili nesvjesno – nije bitno kako. Droge same po sebi nisu opasne. Upravo suprotno, mogle su poslužiti kao odličan lijek za različite neželjene probleme, da su korištene izričito u ljekovite svrhe.

Da je cilj društva nekako neutralizirati egoizam i učiniti ga bezopasnim, drogama bi se to lako postiglo. Bilo bi moguće besplatno dijeliti stvari i ljudi koji su rođeni s lošim sklonostima i karakternim osobinama jednostavno bi se isključili. Međutim, Viša priroda, Viša vlast, ne slaže se s tim jer na taj način osoba postaje potpuno odvojena od onog što joj je predodređeno. Čovječanstvo nikada neće na to pristati, čak ni u odnosu na društveno apsolutno bezopasne, potpuno neproduktivne i beskorisne elemente.

Stoga, droge su čisto negativni fenomen. Bez obzira koje bismo neželjene i ekstremne probleme mogli riješiti uz njihovu pomoć, ipak nisu rješenje problema.

Pitanje: Vi ne smatrate vidovnjake i jogu učinkovitima?

Jogiji pokušavaju ukloniti bol putem meditacije - umanjuju egoizam i dovode se na razinu životinje ili biljke. Naravno, osoba umanjuje svoju patnju uvježbavajući se da želi manje. Međutim, to je samo donekle istinito. Kad egoizam prijeđe određeni prag, osoba više ne može slijediti takve metode -  preraste ih. Zanimanje za jogu i ostale istočnjačke tehnike u današnje se vrijeme njeguju u pomodnim društvenim krugovima više nego što zaista postoje i djeluju. Na trenutnoj razini egoizma, već smo prošli tu fazu.

Pitanje: Što mislite o sredstvima borbe poput društvene i radničke organizacije?

Nijedan društveni sustav ne može zadovoljiti rastući egoizam. Ne možete sve pozatvarati ni izlječiti. Problem se mora riješiti u korijenu. Što možemo ponuditi osobi kad osjeća takvu prazninu unutar sebe? Čovjek je egoist. U njemu se odvija samo jedna analiza: gorko – loše i slatko – dobro, zlo – laž i dobro - istina. Nije ga briga je li nešto istinito ili lažno. Najvažnije je je li  nešto slatko; to ga usklađuje s kategorijom istine – dobro. Ako osoba osjeća gorčinu ili nešto loše, tada traži opravdanje koje će joj omogućiti da izvor tog osjećaja naziva “laž” ili “zlo”. Pogledajte samo kako političari žongliraju tim pojmovima.

Pitanje: Trgovina drogom u današnje je vrijeme internacionalni sustav koji potkopava mlade ljude, a moda radi u skladu s tim sustavom..Ruska industrija vodke druga je najprofitabilnija, odmah iza nafte. Možemo mnogo i dugo pričati o duhovnom razvoju i unutarnjim načinima zadovoljavanja ega, ali trgovci drogom imaju daleko moćnije sredstvo.

Opijum je znan ljudima već dvije do tri tisuće godina. Na istoku je to stoljećima bio dio kulture. Jednostavno za tim prije nije bilo potrebe, ali sad je ego narastao i više ne prima ispunjenje.  Stoga pribjegava otcjepljenju od osjećaja praznine.

Kako bismo izbjegli strahovati za svoju djecu, moramo im pružiti ispravan odgoj, koji bi trebao početi u dobi od 6 godina, a ne 16. Pogledajte svoju djecu koja proučavaju kabalu. Pogledajte kako reagiraju na sve te modne banalnosti i kako su zaštićeni od svih tih problema, koji se njima čine malima. Osoba prvo postavlja pitanje o smislu života u dobi od 6 ili 7 godina. Ako joj ne damo odgovor, tada ga počinje tražiti svuda, uključujući i u drogama. Osoba automatski slijedi svoje vršnjake misleći da oni zanju što je ispravno i pada pod utjecaj okoline. S druge pak strane, stvorimo li u njoj jasno razumijevanje svijeta kako bi dosegla ovaj cilj, time ćemo dati priliku njezinom egu da se razvije i bude ispunjen.Onda osobu neće zanimati stvari poput droge.

Općenito, svi ljudski pokušaji da društvenim metodama izliječe društvene bolesti (koje su uzrokovane rastom egoizma) neće polučiti nikakve rezultate. Samo će produljiti period vremena koji je potreban ljudima da shvate svoju nemoćnost protiv prirode. Samo će silazak Više sile na osobu koja uči iz Zohara stvoriti ispravnu uporabu egoizma u njoj i osoba će osjetiti potpuni užitak iz toga, kroz percepciju Višeg svijeta, vječnosti i bezgraničnosti.

Pitanje: O doniranoj krvi: utječe li to na osobu koja daje krv i na onu koja ju prima?

Krv se provjerava pomoću uobičajenih medicinskih indeksa i ako se krv dviju osoba poklapa prema njihovim životinjskim indeksima, tada krv odgovara tijelu osobe. To nema veze s dušom. Možete našiti ruku na osobu, ili glavu, srce, jetru ili bilo što drugo, može čak biti i dio tijela vašeg neprijatelja, bez obzira na to, zadržat ćete ista svojstva kao i prije.

Želje osobe su njezina izričito duhovna svojstva ili njena duhovna ispunjenja. Možemo to usporediti s duhovnim CD – om, kao u kompjuteru, koji se stavlja u naše tijelo i izražava se kroz njega.

Fiziološko tijelo nema nikakva duhovna svojstva. Jednostavno mora biti zdravo prema svojim fiziološkim pokazateljima. U skladu s tim pokazateljima možemo međusobno mijenjati dijelove; možemo promijeniti neke ili sve dijelove tijela i ništa se neće promijeniti. Ispričavam se zbog malo grubog primjera: uzmemo osobu, podijelimo je u dijelove i zamijenimo dijelovima različitih ljudi. Naravno, duša će ostati ista, iako će svi dijelovi tijela biti novi.

Moramo moći uzeti neki dio prethodnog tijela i reći da je upravo taj djelić prošlog tijela najvažniji. Svi drugi dijelovi pričvršćeni su na ovo tijelo, znači da su oni dodatak. Sad se postavlja pitanje: što da uzmem od prethodnog tijela kako bi ono bilo najvažnija stvar u odnosu na dodatne dijelove?

Možda će ostali dijelovi biti ti koji su najvažniji, a ovaj koji ostane bit će dodatak? Do prije trideset, četrdeset godina svi su bili uvjereni da je srce čovjekova duša, njegovi osjećaji ili njegovo “ja”. Sad shvaćamo da srce može biti zamijenjeno, ali ne i glava. Možda doživimo dan kad će ljudi moći isto učiniti s glavom.

Glava je kalkulacijski mehanizam ili “kompjuter”. Ona pamti, uči i akumulira iskustvo, ali u stvarnosti ona nije ništa drugo nego stroj koji procjenjuje koji je najugodniji način da postigne ono što duša želi. Ona nije ništa više od toga. Odnosno, glava je samo “kompjuter”. Naravno, zamijenimo li kompjuter, osoba će nabaviti drugi koji je produktivniji, ima veću memoriju, veću brzinu i druge karakteristike. Međutim, sve ovisi samo o programu koji operira u kompjuteru. Taj je program određen dušom. Kompjuter samo provodi taj program onom brzinom za koju je sposoban. Tj. ako ja ne mogu trčati nakon što sam bio u automobilskoj nesreći, ništa se ne može poduzeti u vezi toga. Duša trči, ne tijelo. Isto vrijedi za kompjuter. Ako bolujem od vrućice ili se osjećam loše i poveća mi se tlak, tada je normalno da je koncentracija duhovnih sila drukčija.

Unatoč tome, ja radim kroz tijelo jer se nalazim unutar njega. Naravno, moj rad i njegova učinkovitost se smanjuju.

Stoga, osoba se treba pobrinuti za svog magarca ili životinju jer ona mu pomaže raditi. Morate se brinuti o njoj u mjeri koja je potrebna za očuvanje njezinog zdravlja, kako biste mogli izvršavati duhovni rad. To znači da ju morate čistiti i tetošiti, dakle, ispuniti ju onim što joj treba. Ako to činite za dobrobit duhovnog rada, tada je to općenito pozitivno i veže se uz isti rad i isti cilj.

Pitanje: S jedne strane rekli ste da ne trebamo odbacivati užitke ovog svijeta. S druge strane tu su tzv. “osnovne potrebe”. Isprepliću li se ove stvari ikako?

Moram se odnositi prema užitcima ovog svijeta i prema svemu što činim kao osnovnim potrebama.

Razine osnovnih potreba variraju. Rabbi Akiva je imao prijatelja koji je izgubio sav svoj imetak i bankrotirao. U nadi da će mu pribaviti osnovne potrebe, Rabbi Akiva je kupio nosiljku kako bi četvero ljudi nosilo njegovog prijatelja koji je bio naviknut na takav način kretanja, a sam Rabbi Akiva trčao je ispred nosiljke. U tekstu Gmara istaknuto je da to nije bilo nešto posebno za njegovog prijatelja, već nužan čimbenik. Njemu je to bilo isto kao dati nekom drugom kruha. Nije to ništa manje doživljavao kao život.

Drugim riječima, ne možete procijeniti što je nužno, a što ne. Možete primiti cijeli svijet, ali morate se odnositi prema tome kao prema nužnosti. Nije vam to potrebno, ali vaši se zahtjevi mijenjaju, dolaze iz vašeg materijala, kojeg ne formulirate vi, niti ga vi provodite u djelo. Naprimjer, moje tijelo želi jesti i piti i ja mu dam što želi. Zašto? Stvoritelj ga je takvim stvorio i, prema tome, to je ono to želi. Neka želi milijun više stvari, ako se ja odnosim prema tim željama upravo na takav način, tada su to nužne potrebe.

Stoga, nužnost ne zahtijeva od osobe da izmjeri 1000 kalorija dnevno, 6 sati sna na dan itd. Nužnost je vaš odnos, kada vi sami niste povezani s tim. Tijelu je to potrebno, stoga mu dajte što mu treba. Nadalje, mi kažemo sljedeće: ako imate različite sklonosti, probajte ih ostvariti tako da ne ostanete osupnuti, s obzirom da su misli o počinjavanju zločina daleko teže od samog zločina. One obuzimaju osobu satima i danima.

O ljubavi

Pitanje: Možete li dati kabalističko objašnjenje osjećaja ljubavi?

Ljubav je percepcija ujedinjenja i postiže se jednakošću ili istovjetnošću svojstava. Zakon jednakosti forme jedini je zakon prema kojem se cijeli svemir pokreće i dovodi sve što postoji ka Stvoritelju. Kabala kaže da je naveći užitak na svijetu osjećaj ujedinjenja sa Stvoriteljem. Naša zemaljska ljubav samo je slab odraz ove više ljubavi. Mi ne percipiramo što znači biti ispunjen Stvoriteljem. Ali vjerujte mi, ovo je iznad svih drugih percepcija!

Istinska ljubav može biti samo neograničena! Međutim, ako nema granica, uzrokuje odbojnost u primatelja, pa čak i mržnju, što vidimo u odnosu djece prema njihovim beskrajno odanim roditeljima. Isto se događa i u romantičnim vezama između muškaraca i žena. Taj se sustav veza ne događa pukom slučajnošću. Stoga, kako bi pružio čovjeku priliku da dosegne istinsku ljubav i zadrži je, kako se ljubav ne bi pretvorila u odbojnost ili čak mržnju, Stvoritelj je stvorio takav sustav interakcije u kojem su On i Njegova ljubav isprva skriveni od čovjeka i polako se otkrivaju do one mjere u kojoj osoba osjeća strah da ne izgubi tu ljubav.

Stoga je prva zapovijed Tore strah, a druga ljubav. Nadalje, strah se ne odnosi na egoistični strah od gubitka ljubavi. Radije, to je strah od “jesam li učinio sve u svojoj moći za voljenu osobu?” Samo do mjere u kojoj čovjek postigne tu vrstu straha, Stvoritelj mu se otkriva i otkriva Svoju ljubav prema  njemu. Kada u potpunosti ispravimo svoj egoizam, zaslužujemo primiti Stvoriteljevu potpunu, neograničenu i vječnu ljubav. Na taj način, otkrivenjem ljubavi, postižemo manifestaciju uzajamnosti.

Očito je da je u ovom svijetu, dakle u očima neispravljene osobe, nemoguće postići ovakvu vrstu osjećaja. Stoga na zemaljskoj razini trebamo težiti tome da budemo ispravljeni. Do stupnja do kojeg postajemo jednaki sa zajedničkim ešelonom, sa Stvoriteljem, moći ćemo voljeti jedni druge kao dijelove cjeline, ili jedne zajedničke Duše. Stječemo sposobnost vidjeti našeg pravog prijatelja, i duhovnog i tjelesnog (zemaljskog). Zajedno ćemo zaista moći percipirati potpuno jedinstvo do stupnja našeg uzvišenja.

Ništa ne povezuje muškarca i ženu više nego zajedničko učenje kabale. Postoji razlog za izreku: “ Muž i žena – Shehina je među njima.” Shehina je Božanska prisutnost. Prema savjetu mog učitelja ja potičem parove da zajedno uče kod kuće i to smo usvojili kao stalni običaj. Stoga se mnoge naše obitelji mogu hvaliti kako imaju percepciju ljubavi. Želimo i vama da imate isto.

Pitanje: Koji su objektivni razlozi za pojavu osjećaja ljubavi?

Ljubav u našem svijetu i u kabalističkom svijetu specifična je reakcija na užitak, tj. osjećaji koji izviru u nama reakcija su na primljeni užitak. Naša najuobičajenija ljubav prema bilo čemu javlja se kao posljedica činjenice da objekt koji volimo sadrži užitak, nekakvu vrstu svjetlosti ili čak mikro-dozu svjetlosti. To je jedini razlog zašto nam se taj objekt sviđa. Privlači nas i zato taj osjećaj prema tome izvire u nama. Taj objekt mogu biti djeca, suprotni spol ili ukusna hrana,  subjektivno ovisno o svakom pojedincu, dakle, relativno prema svojstvima duše svake osobe.

Kabalist, ili osoba koja nastavlja učiti kabalu, razumjet će, vidjeti i osjetiti da je osjećaj ljubavi više apstraktan. Izvire u osobi prema svjetlosti, ili prema onome što se odijeva u objekte ovoga svijeta i u osobi izaziva ljubav prema tim objektima. Ona će tada osjetiti ljubav ne samo prema objektu ili ljušturi, već i prema samoj svjetlosti, koje je u potpunosti odijeljeno od ljušture.

Prema tome, ta se ljubav pojavljuje i postupno se pretvara u ljubav prema Izvoru cijelog svemira i prema Izvoru čovjekove duše. Praktično govoreći, sve naše pjesme o ljubavi, naša poezija i svi naši osjećaji; sve je to naša žudnja za tom mikro-dozom svjetlosti koja se nalazi u našem svijetu i sija na nas kroz različite oblike našeg svijeta.

Pitanje: Želite li reći da je ljubav prema ženi ljuštura?

U kabali, najviša razina koju osoba može doseći je “voli svog Stvoritelja”. Tj. voli Izvor, koji je upravo izvor svih ostalih zadovoljstava.

Pitanje: Može li kabalist voljeti ženu ili samo Stvoritelja?

Svojstva osobe koja proučava kabalu uvelike se razvijaju i produbljuju. On osjeća cijeli svemir u svim njegovim detaljima i osjeća ženski dio sebe toliko da je upravo on taj koji je sposoban doseći percepciju žene (koja mu je u potpunosti suprotna po strukturi svoje duše) kroz percepciju Stvoritelja. Bez dosezanja Višeg svijeta, čovjek nije sposoban za takvo što; fizički je nesposoban za to. Nema odgovarajuće sposobnosti, ne može izaći iz samoga sebe i jednostavno ne može razumjeti što žena želi od njega. To je za njega nemoguće i ne bi mu se trebalo prigovarati za to. Ako želite da vas muž voli, učinite od njega kabalista.

Pitanje: Koji je korijen mode, nakita i šminke?

Trud osobe da se prekrije prekrasnim stvarima potječe od unutarnje želje, na isti način kao i naši postupci. Kabala kaže da je svako odijevanje ispravljanje. Nakon svog grijeha, Adam je otkrio da nema odjeće; stoga mu se otkrio nedostatak – nagost – odnosno nedostatak korekcije njegovog egoizma. Prije nego se to dogodilo on nije osjećao sram jer njegov ego nije bio otkriven. Kao dijete nije osjećao sram pred Stvoriteljem.

U našem svijetu želja za pokrivanjem sebe dolazi od drukčijeg egoizma jer ne dolazi od percepcije Stvoritelja. Radije, dolazi od želje osobe za moći i slavom, tj. odjeća i ukrašavanje ne potječu od želje za ispravljanjem. Umjesto toga, to su želje klipot (nečistih sila ili neispravljenih želja). One teže vanjskome umjesto unutarnjem i dodaju si više vanjskih objekata. To se događa svima koji su povezani s vanjskim.

Oni koji teže unutarnjem čine upravo suprotno; spremni su skinuti sve. To jest, oni ne uzimaju u obzir nikakve vanjske znakove, medalje ili posebne simbole. Hodaju naokolo u prnjama jer je za njih najvažnije ono unutra. To je tako jer oni konstantno otkrivaju sve veću i veću prazninu u sebi. U tom slučaju, unutarnje stvari jučerašnjice postaju vanjske stvari današnjice i ti ih se ljudi rješavaju.

Pitanje: Kako vi osobno doživljavate poeziju i ljubav?

Volim sve izražaje čovjekovih dobrih osjećaja jer čak i kad govorimo o animalističkim manifestacijama, vidim hvalu Stvoritelja u tome. Sve naše pjesme, poezija i doživljaji općenito, percepcija su Njegove svjetlosti, ispunjenja naših želja. To je sve On, iako ne u otkrivenom i poželjnom obliku. Dosezanje Višeg daje nam sposobnost da steknemo zadovoljstva koja su milijardama puta veća  te da to činimo konstantno, vječno i savršeno. Kabala razvija našu percepciju (povećava kli) do beskraja, neograničeno, znači, koliko god želite! Ljubav je vrhunac svakog dosega; ona je najviša percepcija - kad je osoba ujedinjena s cijelim svemirom.

Pitanje: Što je sreća?

Sreća je percepcija ostvarenja unutarnjih sposobnosti osobe. To se do kraja razotkriva tek kad osoba u potpunosti shvati što treba ostvariti i kako da dođe do toga. Nadalje, ona shvaća što je njezin cilj, kako je vječan te kako ne ovisi ni o čemu; da glavnu i jedinu stvar na svijetu ostvaruje sama osoba, u ovom trenutku. To jest, sreća je percepcija bliskosti sa Stvoriteljem jer to je cilj Stvaranja. Sreća je percepcija kretanja prema vječnom savršenstvu.

Kako dolazi do ispunjenja? Reći ću vam od čega se sastoji. Kabala govori samo o jednoj osobi. Cijeli je svijet unutar nje, dakle, muž, žena, djeca, dom, Stvoritelj, svemir i sve nacije svijeta. Sve se to nalazi unutar jedne osobe, ali u obliku različitih sila i različitih svojstava u nama.

Kad se kaže da osoba mora pronaći svoju drugu polovicu te da se mora povezati s nečim, to se odnosi na činjenicu da mora pronaći svoj ispravljeni kli. Mora ga pronaći i raditi s tim. To ne znači da mora pronaći partnera u kuhinji ili u krevetu.

Opišemo li kako kabala to objašnjava  u čistoj formi, tada se to ne odnosi na obitelj i dom. Radije, odnosi se na stvaranje unutarnjeg kli u osobi ili pripremljene duše koju će Stvoritelj moći ispuniti. Mi uvijek percipiramo Stvoritelja unutar sebe. Čak je i ovaj svijet, znači svijet koji danas percipiramo oko sebe, percepcija Stvoritelja, ali na razini ili stupnju skrivenosti koju nazivamo “naš svijet”.

Čim se osoba počne mijenjati iznutra i prilagođavati svoju percepciju više ka duhovnom, kad izoštri percepciju, počinje uviđati sile koje stoje iza ovog svijeta i koje ga kontroliraju. Tada već počinje vidjeti kako je sve što se događa u ovom svijetu posljedica tih sila. To jest, počinje joj se otkrivati sve više i više, veći opseg svemira.

To ovisi samo o tome kako osoba otkriva svoju dušu. Metoda pročišćavanja i pripreme duše za istinsku percepciju naziva se “kabala” ili “primanje”. To znači primiti istinsku percepciju svemira. Kad se svemir u potpunosti otkrije osobi, ona osjeti jednu jedinu silu koja uvijek radi na njoj i naziva tu silu “Stvoritelj”.

Baal HaSulam piše: “Zapitamo li se pitanje o smislu života, o svrsi sve naše patnje, o tome zašto su naši životi tako teški, itd., otkrit ćemo da nam nitko ne može dati odgovor na to pitanje. Tijekom tisuća godina, filozofi, mudraci, i mnogi drugi su pokušali, ali nisu uspjeli pronaći odgovor. Stoga danas, kao i prije tisuću godina, stojimo pred životom s istim pitanjem i ne možemo na njega odgovoriti.”

On kaže da je odgovor moguće pronaći samo u dosezanju Stvoritelja: “Kušaj i vidi kako je Stvoritelj dobar”. Morate pokušati otkriti Stvoritelja sebi samima. Kada se otkrije, doživjet ćete ushićenje, savršenstvo, znanje i vječnost. Prije toga – nećete. Stoga, osjeti li osoba uzaludnost svog stanja (nebitno je u kojoj joj je formi Stvoritelj poslao taj osjećaj jer naša gorka stanja također dolaze od Stvoritelja), ona mora shvatiti da je to Stvoriteljev poziv njoj da dođe k Njemu.